Phelvdiensis Alexandrini Almagestum
Clavdii Ptolemaei, Venecija 1528.
Zbirka knjiga i periodike našeg muzeja sadrži vrijedne primjerke pisane riječi – svjedočanstva o pismenosti, kulturi, jeziku i njegovim mijenama kroz vrijeme.
Posebno vrijedan dio Zbirke je Stari fond u kojem su pohranjene knjige tiskane u razdoblju od prve polovice 16. do kraja 19. stoljeća. Prema pečatima u knjigama doznajemo da su u Muzej pristigle iz Knjižnice Mažić iz Bakra, Gradskoga muzeja Sušak, Muzeja Hrvatskog primorja Trsat te privatnim donacijama među kojima se posebno ističu obitelji Fućak, Kurtini, Stečić, Paravić, Luppis, Celigoi i dr.
Najstarija knjiga u Zbirci je „Almagestum“ slavnoga grčkog matematičara, astronoma i geografa Ptolomeja (367. god. pr. Kr. – 283. god. pr. Kr.). Knjigu je za tisak priredio Luca Antonio Giunta, a tiskana je u Veneciji 1528. godine.
U tiskari Christiana Egenolfa u Frankfurtu na Majni 1550. godine tiskana je knjiga u kojoj je prikazan život Cicerona (106. god. pr. Kr. – 43. god. pr. Kr.), državnika, odvjetnika, političkog teoretičara, filozofa i najvećeg rimskog govornika, a zanimljiva je i po tome što sadrži i stotinu i četiri bakroreza.
Počeci rimske književnosti datiraju se u 240. godinu prije Krista kad se javljaju prvi tekstovi pisani latinskim jezikom i bilježe prva dramska uprizorenja. Najznačajniji pisac komedija u rimskoj književnosti je Plaut (254. god. pr. Kr. – 184. god. pr. Kr.). Njegova je komedija zabavna farsa, a Plaut komediograf velike snage i duhovitosti, majstor smijeha koji se – ne uvijek rafiniranim humorom – ruga ljudskim nesavršenostima što mu kod suvremene publike donosi veliku popularnost.
Odmak od pučke Plautove komedije i njezino izdizanje i prilagođavanje salonskoj publici pripisuje se Terenciju (184. god. pr. Kr. – 209. ili 219.(?) god. pr. Kr.) no njegova tankoćutna djela sa snažnom moralnom porukom nikad nisu osvojila posjetitelje velikih rimskih kazališta.
U našoj se Zbirci čuva vrijedna knjiga „Terentii comœdiæ fex“ koju je za tisak, kao komentar Terencijevih komedija i s pjesnikovom biografijom, priredio Aelio Donato, a tiskana je 1576. u Veneciji.
Vrijedan dio fundusa Zbirke knjiga i periodike su rječnici. Posebno je vrijedan latinsko-ilirski i ilirsko-latinski rječnik „Gazophylacium“ pavlina Ivana Belostenca (1594. – 1675.) tiskan u Zagrebu 1740. godine.
Gazophylacium je riznica riječi s oko 40 000 latinskih riječi te oko 25 000 ilirskih. Od iznimna je značenja za hrvatsku jezičnu znanost jer navodi riječi iz triju narječja – kajkavskog, čakavskog i štokavskog.
Belostenec je pod zajedničkim nazivom lingua Illyrica prikupio leksičko blago svih narječja te uspostavio jedinstven grafijski sustav. Njegove su rečenice jasne i bogate, a jezik prepun istoznačica koje svjedoče o autorovoj baroknoj naobrazbi i o bogatstvu tadašnjega hrvatskoga jezika.[1]
Vrijedne knjige o povijesti pomorstva su „Editto politico di navigazione mercantile“ carice Marije Terezije tiskano u Beču 1774., „Portulano del mare Mediterraneo“ Sebastiana Gorgolionea tiskano u Livornu 1779.,
„Il corso di navigazione teorico-pratica“ autora Giacoma Mikocza tiskano u Veneciji 1883. i 1884. i brojne druge.
Najveći broj knjiga Staroga fonda tiskan je u Italiji no ima ih i tiskanih u Beču, Parizu, Budimpešti, Hamburgu…
Od djela tiskanih u Rijeci Muzej posjeduje knjige iz poznate tiskare braće Karletzky koji nasljeđuju oca, Lovra Karletzkog, prvog registriranog tipografa u gradu. Najstarija knjiga u fundusu Muzeja tiskana u ovoj tiskari je knjiga „Nahmenbuchlein zum Gebrauche der Landschulen“ iz 1819. godine.
Vrijedan su dio fundusa i knjige tiskane u riječkoj tiskari Stabilimento tipolitografico fiumano Emidia Mohovića.
U ožujku 1996. dvjesto je naslova vrijednih i rijetkih izdanja Staroga fonda predano na čuvanje Sveučilišnoj knjižnici Rijeka kako bi ih se obradilo i učinilo dostupnim stručnoj i znanstvenoj javnosti.
Pisana riječ ukoričena u knjigu neprocjenjivo je važan dio kulture življenja. Ona je naša najsnažnija i najtrajnija veza s prošlošću, ali i najvrjednija poveznica s budućnošću stoga pisanoj riječi u našem muzeju poklanjamo posebnu pažnju. Izdavačka djelatnost jedna je od najaktivnijih o čemu svjedoči velik broj vrijednih muzejskih izdanja o čemu možete čitati u našem sljedećem blogu.
[1] Dario Abram, Filološka analiza „Gazophylaciuma“ Ivana Belostenca, seminarski rad iz kolegija Povijest hrvatskog književnog jezika, Filozorski fakultet Sveučilišta u Rijeci, Rijeka 2012, str. 24.
