Stalni postav daje kratak presjek kroz život Kastavštine od prvih stanovnika u prapovijesti pa sve do današnjih dana.
O najstarijem razdoblju svjedoči pronađena arheološka građa na lokalitetu prapovijesnog groblja Mišinac podno Kastva s kojega potječu brojni arheološki nalazi poput keramičkih posuda, brončanih kopči i privjesaka, dugmadi i sl..
U razdoblju antike Kastavština gubi na značaju, a u srednjem vijeku, tijekom kojega ga naseljavaju Slaveni, ponovno postaje interesantna plemićkim obiteljima. Nakon spajanja Hrvatske i Ugarske Kastavština je pripala Devinskim knezovima (iz Duina kraj Trsta), a kako nisu imali nasljednike, njihove su posjede naslijedili grofovi Walsee. Tijekom razdoblja njihove vladavine, 1400. godine zapisan je i Kastavski zakonik. Sačuvan je samo u kasnijim prijepisima, ali se pretpostavlja da je bio zapisan glagoljicom na hrvatskom jeziku. To je dokument koji se temelji na običajnom pravu i koji uređuje prava i obaveze stanovnika Kastavske gospoštije. On se vremenom nadopunjavao i proširivao, a vladari Kastavštine su ga priznavali o čemu svjedoče carske diplome koje daju Kastavcima pravo izbora sudaca i vijećnika.
Upotreba glagoljice u Kastavštini bila je raširena u kasnom srednjem i ranom novom vijeku o čemu svjedoče ulomak zvona s preslice crkve Sv. Viktora podno Kastva te kameni blokovi i pragovi s urezanim glagoljskim slovima.
Dolaskom Isusovaca u 17. stoljeću Kastavci su bili vrlo nezadovoljni zbog dodatnih nameta. U Kastvu se započinje graditi crkva Sv. Marije, danas poznata kao Crekvina, uz koju se vežu brojne legende. Crkva nikada nije bila dovršena zbog ukidanja isusovačkog reda. Konzervirana je u nedovršenom obliku i danas predstavlja jedno od najatraktivnijih lokaliteta u gradu. Poslije pada Napoleonova carstva Kastav pada pod Austrijsku vlast, te se 1848. godine ukida feudalizam i Kastavska gospoštija.
Grad Kastav ima značajnu prosvjetno kulturnu djelatnost. Tako prve početke nalazimo još osnivanjem Pučke škole 1770. godine (dekretom Marije Terezije o obaveznom školovanju djece) koja je prvotno bila za dječake, a kasnije i za djevojčice. Osnivanjem Čitalnice 1866. godine u Kastvu se promiče hrvatski jezik i kultura. Školstvo u Kastvu nastavilo se širiti, tako je 1875. godine započinje s radom učiteljska pripravnica, a 1906. godine osnovana je Učiteljska škola, te Delavska škola 1885. godine.
Kulturno prosvjetnu djelatnost obilježila su društva poput Istarske vile iz Kastva, Domoljuba iz Rukavca i Sv. Mihovila iz Rubeši kroz čije se djelovanje njegovao hrvatski jezik, književnost i kultura i školovanje.
Uz grad Kastav povezujemo slavne ličnosti Istarskog trolista preporoditelja, Matka Mandića, Matka Laginju i Vjekoslava Spinčića. Poznati književnik Vladimir Nazor obilježio je rane godine 20. stoljeća boravivši u Kastvu kao ravnatelj Učiteljske škole.
Nakon Prvog svjetskog rata zapadni dio nekadašnje Kastavske općine Rapalskim ugovorima 1920. godine i Rimskim ugovorima 1924. godine pripada Kraljevini Italiji sve do završetka Drugog svjetskog rata 1945. godine.
Svakodnevni život i gospodarska djelatnost stanovništva krajem 19. i u 20. stoljeću prikazan je tematskim izložbama.
