Vojno-pomorska akademija
Pauer, Rijeka, 19. stoljeće
U Rijeci se obrazovanju oduvijek posvećivala posebna pozornost. Kao grad okrenut moru i pomorstvu i važna luka Austro-Ugarske Monarhije Rijeka je, kraljevskom odlukom, 1854. godine određena kao grad u kojem će se graditi Pomorska akademija. Tako, za Monarhiju, ali i za grad važan kompleks, nije mogao biti izgrađen bilo gdje pa Municipij od obitelji Ciotta otkupljuje teren uz more kako bi polaznici, u maloj luci ispred Akademije, osim teoretske, mogli imati i praktičnu obuku.
Te je godine zapovjednikom mornarice imenovan nadvojvoda Ferdinand Maksimilijan, a kako su se njegove reforme odnosile i na obrazovanje i odgoj kadrova u mornarici s gradnjom se nije smjelo čekati. Kad je otkupljen posjed obitelji Ciotta sve je bilo spremno za početak radova.
Temeljni kamen položen je 22. svibnja 1855. godine čime je, prema projektu inženjerijskog bojnika Vincenza Paradowskog von Koraba, započela gradnja jednog od najkompleksnijih zdanja u Rijeci devetnaestog stoljeća. Na svečanosti polaganja temeljnog kamena bili su visoki dužnosnici – barun Josip Jelačić, ban Hrvatske i Slavonije i riječki guverner, župan, barun Bartol Zmajić, gradonačelnik Troyer i drugi uglednici. Zapovjednik carske mornarice Ferdinand Maksimilijan uz temeljni je kamen, u predvorju buduće zgrade položio i povelju.
Paradowski je zgradu Pomorske akademije zamislio u obliku potkove, na neznatnom uzvišenju i na četiri etaže s impozantnim pročeljem vidljivim s mora. Pod utjecajem bečkog romantizma on napušta klasicističke kanone i primjenjuje konstruktivna i dekorativna rješenja romanike i gotike, osobito na središnjem rizalitu zgrade gdje je – na tzv. piano nobile – zamislio sjedište uprave škole.
Iako je sve teklo prema planu i zgrada je – gotovo nevjerojatno – završena 1857. godine, nastava je počela tek devet godina poslije. Ne znamo koji je bio razlog, ali s vremenom je Akademija postala respektabilna mornarička obrazovna institucija s odličnim uvjetima za obrazovanje mladih mornaričkih kadrova. S devetnaest učionica i suvremeno opremljenim kabinetima, prostorom za boravak studenata i kapelicom, ali i prostorijama za nastavnike i profesore, bila je moderno učilište u gradu privlačnom za doseljenike iz svih dijelova Europe. A da je tome doista tako svjedoči i činjenica da je broj stanovnika od 16 000 koliko ih je bilo 1866. početkom 20. stoljeća povećan na 40 000.
Blizina mora – danas južna strana Krešimirove ulice – omogućavala je i praktičnu nastavu ne samo na moru već i na školskom brodu privezanom uz obalu.
No kao i toliko puta u povijesti našeg grada, politička su previranja utjecala i na rad škole. Propašću Austro-Ugarske Monarhije 1918. godine prestaje i rad Akademije i ona mijenja namjenu. Danas je dio Kliničkog bolničkog centra Rijeka. Njezinu monumentalnost skrivaju stoljetna stabla i malotko, obuzet brigama i strepnjom odlaska u bolnicu, primjećuje arhitektonsku snagu, osebujnost i eleganciju ovog povijesnog kompleksa. Još jednog bisera arhitekture i zaštićena spomenika kulture.
