Kutija tamjana iz serije Dvanaest zlatnih kutija koje rabe žene
Utagawa Kunisada, Tokio, oko 1830.

Pogled na jednu zanimljivu grafiku koja se čuva u našoj Likovnoj zbirci potaknuo je lavinu pitanja. Ne samo o njezinu autoru već o vremenu u kojem je živio, temama kojima se bavio, modi i običajima koje na njoj iščitavamo… riječju, o Japanu na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće. Ta, po mnogočemu posebna zemlja, čak i danas kad je putovati lakše no ikad i kad su nam sve informacije pohranjene u nekom oblaku, pobuđuje zanimanje. I premda bismo o Japanu mogli pisati blogove u nastavcima, danas ćemo se zadržati na ovoj posebnoj grafici i njenu, zanimljivu autoru.

Ime mu je Kunisada Utagawa (1786.–1865.) iako – prema povijesnim zapisima – ima i drugih imena koja mu se pripisuju. Zapisi kažu da je njegovo pravo ime bilo Sumida Shogoro IX, a zvali su ga i Sumida Shozo. Rođen je u gradu Edu i tu nailazimo na prvu zanimljivost. Edo je mali ribarski grad koji je 1603. proglašen glavnim gradom šogunata Tokugawa i po njemu je razdoblje od 1600. do 1868. u kojem su vladali šoguni Tokugawa, nazvano Edo razdoblje. No ni to ovom malom gradu nije priskrbilo veće značenje jer je glavni grad tada još uvijek bio Kyoto. Tek dolaskom na vlast cara Mutsuhita i početkom Meiji razdoblja, Edo je i službeno proglašen glavnim gradom i preimenovan u Tokyo što znači istočna prijestolnica.

No vratimo se Kunisadi. Nema detaljnih podataka o njegovu životu no zna se da potječe iz obitelji u kojoj je umjetnost bila dio života. Roditelji su bili vlasnici male trajektne službe no otac je bio i pjesnik. Amaterski pjesnik, ali svejedno poznat. I tako, uz očevu ostavštinu – jer Kunisadin otac umire godinu dana nakon njegova rođenja – i sin ulazi u svijet umjetnosti. Prihodi od posla kojim su se bavili činili su ih dovoljno imućnima da svom svakodnevnom životu dodaju vrijednost i to, kad je riječ o mladom Kunisadi, uživanje u likovnosti. Obiteljske veze u kazališnim i književnim krugovima omogućavaju mu proučavanje portreta glumaca i baš tu, u svijetu kazališta i glume, Kunisada radi svoje prve skice koje ne prolaze nezapaženo.

U svijetu scene, zahvaljujući ocu, izrađivaču lutaka, kreće se još jedan, umjetnosti sklon lik – Utagawa Toyokuni (1769.–1825.), istaknuti grafičar kabukija i portreta glumaca, osnivač škole Utagawa proslavljene po svojim ukiyo-e prikazima lijepih žena, a kasnije i glumica.

E sad… moguće je da se pitate kakvi su to ukiyo-e prikazi. Riječ je o japanskoj školi slikanja osnovanoj sredinom 16. stoljeća koja traje tijekom Edo-razdoblja, zlatnog doba japanske umjetnosti. Pojam ukiyo-e u doslovnom prijevodu znači “plutajući svijet“ i nerijetko se povezuje sa slavom, ljepotom, glamurom, ali i svijetom užitaka. Najpopularnije teme bile su kazalište, ali i one manje uzvišene poput erotike, različitih vrsta ženske ljepote i ljepote njihovih kimona.

Priznanje i onih manje vezanih uz umjetnost Toyokuni stječe svojim portretima i scenama kabuki glumaca što nije neobično ako se zna da su u to vrijeme kabuki kazališta bila živa središta zabave, a slavni glumci ikone, baš kao i danas.  

Upravo je Utagawa Toyokuni prvi prepoznao trud i talent Kunisade, čije su ga skice impresionirale pa Kunisada, s nepunih petnaest godina, počinje pohađati Utagawa školu pod mentorstvom Toyokunija i preuzima ime Kunisada. Fokusiran je na tradicionalne teme poput kabukija koji dobro poznaje, lijepih žena, ali i erotskih i povijesnih prizora.

Pod snažnim utjecajem mentora, uz marljiv rad, urođen talent i sklonost umjetnosti Kunisada brzo napreduje. Njegov prvi poznati drveni otisak s likom glumca datira iz 1807., a već 1808. objavljuje svoju prvu ilustriranu knjigu. I put prema slavi bio je otvoren…Mladi Kunisada postaje “zvijezda“ škole, a njegovi radovi popularni i traženi pa ubrzo postaje najuspješniji drveni grafičar svog doba. Svoja djela potpisivao je “Kunisada”, ponekad imenima studija Gototei i Kochoro, a 1844. godine, svjestan pomoći i utjecaja koji je imao na njega i njegovo stvaralaštvo, Kunisada preuzima ime svog učitelja i postaje Toyokuni III.

Kunisada Utagawaa – Toyokuni III.  bio je vrlo popularan i najaktivniji japanski ukiyo-e umjetnik 19. stoljeća. Umro je 1864. godine u istoj četvrti u kojoj je sedamdeset godina ranije rođen.

Više o predmetu koji smo vam predstavili možete doznati i na našem Digitalnom fundusu na poveznici https://digitalni.ppmhp.hr/?pr=i&id=1980142 .