Crkva Majke Božje Trsatske
foto: Rino Gropuzzo

U život grada, u njegov nervozan ritam, nevidljivim su nitima čvrsto i neraskidivo utkani i njegovi sakralni prostori. Mjesta tišine, spokoja i zaustavljenog vremena kao da prkose (pre)glasnim zvukovima grada kojih smo posve svjesni tek kad uđemo u te oaze mira u kojima je sve drukčije nego vani. I boje, i mirisi, i ozračje… treperavi plamičak svijeća, vitraji kroz koje se prolama svjetlo i katkad neka tek jedva čujna molitva…

Crkva – mjesto traganja i pronalaženja, preispitivanja, utjehe i kajanja, zahvale i molitve. Monumentalne arhitekture i raskošna interijera, građena umijećem arhitekta i graditelja, ili pak skromna, jednostavna i prisna, djelo nekoga nepoznatog lokalnog majstora u selu, ili možda građena nevještim rukama od neobrađena kamena na osami do koje dopire samo šum morskih valova i krik galeba – svejedno. Crkva je uvijek dio vremena, načina življenja i mišljenja. U nju ulazimo sami ili s nekim, s povodom ili bez njega, ponekad je – na putu prema nečem drugom, važnijem – i ne zapazimo, ali uvijek znamo da je tu. Uraštena u tkivo grada i utkana u živote njegovih građana.

Riječka sakralna baština nerazdvojni je dio bogate kulturno-povijesne baštine grada koji svoju povijest bilježi od vremena mlađeg neolitika. I premda svaka crkva i sakralni prostor ima vlastitu zanimljivu priču, danas ćemo se, dok iščekujemo blagdan Velike Gospe, još jednom u ovim zapisima, prisjetiti što je to što Crkvu Majke Božje Trsatske čini jednom od najvažnijih crkava u gradu.

Zanimljive povijesti u kojoj se isprepleću legenda i zbilja, ova je crkva danas nezaobilazno mjesto – polazište ili cilj, svejedno – svakoga tko želi upoznati grad impresivne povijesti, dinamične sadašnjosti i izgledne budućnosti. I zato krećemo prema uzvisini s koje se otvara pogled prema gradu. Tamo se smjestila crkva Majke Božje Trsatske, jedna od najpoznatijih riječkih crkava.

Na početku uspona koji vodi prema Trsatskoj crkvi 1745. godine izgrađen je trijem s reljefnim prikazom Majke Božje s Kristom. Prolaskom kroz trijem započinje nimalo lagan uspon stubama prema crkvi, koji su mnogobrojni hodočasnici doživljavali kao dio pokore.

Prema predaji, stube je 1531. godine dao izgraditi Petar Kružić, hrvatski vojskovođa, a o njima su se brinuli franjevci, koji su poticali gradnju kapela duž toga napornog uspona. Kad su 1725. godine stube obnovljene, bilo ih je 417[1], a nakon obnove 1930. godine 561, iako gradska legenda kaže kako ih nikad nitko nije uspio točno izbrojiti.

Kad se savlada teški uspon i dođe do vrha, mir, odmor i odmak može se pronaći u hladu i tišini crkve, koja stoljećima bdije nad gradom i susretište je svih koji utjehu i nadu, molbu i zahvalu upućuju baš ovdje, u crkvi Majke Božje Trsatske, najstarijem marijanskom svetištu u Hrvatskoj.

Začetke crkve nalazimo u 13. stoljeću. Tada su, 10. svibnja 1291., prema legendi, na ravnicu na kojoj je danas franjevački samostan, anđeli iz Nazareta prenijeli kućicu u kojoj je živjela Blažena Djevica Marija. Legenda kaže i da je kućica bila izgrađena od crvenkasta kamena, bez temelja i stropa, a crveni su joj krov krasile zvijezde.[2]

Nikad nećemo doznati zašto, ali kućica je 10. prosinca 1294., opet na krilima anđela prenesena u Loreto. Bio je to velik šok za stanovnike Trsata, grada Rijeke i Kvarnera, pa tadašnji gospodar Trsata, krčki knez Nikola Frankopan na mjestu na kojem je dotad stajala Nazaretska kućica gradi manju kapelu, a na njezinu mjestu u 15. stoljeću nastaju nova i veća crkva te samostan u koji 1468. useljavaju franjevci.

Velika pobožnost hrvatskih vjernika, koji su i nakon preseljenja Svete nazaretske kućice nastavili hodočastiti na ovo mjesto, potaknula je papu Urbana V. da na Trsat 1367. godine u zamjenu za Svetu kućicu pošalje triptih Gospe Trsatske s Djetetom u sredini te prikazima Navještenja i Raspeća sa svake strane. Hodočasnici joj pripisuju čudotvornu moć, a autorstvo svetom Luki, kršćanskom svecu i evanđelistu no ovaj je triptih sudeći prema suvremenim analizama, ipak nastao puno kasnije, vjerojatno u prvoj polovici 14. stoljeća.

Na Malu Gospu 8. rujna 1715. godine zlatnim krunama dobivenima od Vatikanskog stolnoga kaptola okrunjene su glave Isusa i Marije što je Gospu Trsatsku učinilo prvom Marijinom slikom izvan Italije okrunjenom krunama iz Italije.

I tako Gospa Trsatska, zaštitnica i čuvarica grada Rijeke, obitelji, putnika, mornara… običnih ljudi… više od sedam stoljeća bdije nad gradom ispisujući povijest ovog, po mnogočemu posebnog, sakralnog objekta.

[1] Matejčić, Radmila, Kako čitati grad, 5. izdanje, Naklada Kvarner, Rijeka 2013., str. 218.

[2] Hoško, Emanuel, Marijin Trsat, Edicija Moravček, Rijeka 1991., str. 25.