Modni list
Joseph Geszler, Emil Berté, Beč, 1897.
Jedno je nedvojbeno: fascinira nas. O njoj smo više ili manje ovisni, iako to često ne želimo priznati ni sebi ni drugima. Ponekad je pratimo, ponekad idemo ukorak s njom, a ponekad smo u potpunom raskoraku. Oduševljava nas, iznenađuje ili šokira, zabavlja ili živcira… ali nikoga ne ostavlja ravnodušnim.
Moda. Kao društveni fenomen u povijesnom kontekstu zahvaća gotovo sve aspekte života, pa i vrlo suptilna područja osobne identifikacije.
Građa iz fundusa našeg muzeja svjedoči o visoko razvijenoj kulturi odijevanja, eleganciji i stilu koji su obilježavali život u gradu, osobito na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće u Rijeci.
I zato se danas vraćamo u prošlost i oživljavamo grad u vrijeme kad plemstvo već odavno nije ono što je nekad bilo, a građani još uvijek nisu ono što će biti.
Grad se razvija velikom brzinom, a mijenja se i standard građana. Razlike između onih koji su uspjeli i onih koji nisu, onih koji žive u gradu i stanovnika riječke okolice, onih koji se bave poljoprivredom i onih koji se bave trgovinom velike su, a očituju se i u odijevanju. A ono je tada, baš kao i danas, bilo odraz stila, ali i društvenog položaja i ekonomske moći pa se i odjećom građani i pučani razlikuju od plemstva i patricija.
Uznapredovala industrija i sve bolje veze s europskim središtima mode omogućile su repliciranje kvalitetnih umjetničkih i obrtničkih proizvoda koji kroz jeftiniju masovnu proizvodnju postaju dostupni svima. Ili gotovo svima. I dok se na riječkim ulicama na prijelazu iz 18. u 19. stoljeće još uvijek mogu vidjeti pučke gradske i prigradske nošnje, sve veći dio građana teško odolijeva čarima modnih utjecaja iz europskih modnih središta.
Promjenom društvenih i političkih okolnosti koje se naziru još u 18. stoljeću, a oživotvoruju u 19. kad građani preuzimaju svoju ulogu u političkom i društvenom životu, mijenja se i moda. Tiha, ali ustrajna pobuna protiv baroknih utjecaja na modu koji je čine monumentalnom i predimenzioniranom s pregršt teških dekoracija, urodila je plodom u razdoblju rokokoa. Nove boje – boje mora ili morske pjene, ružičaste i sedefaste boje unutrašnjosti školjaka – zamjenjuju ozbiljne i teške boje baroka u oblikovanju intimnih prostora, ali i u oblikovanju odjeće.
Iako je Pariz najutjecajnije modno središte Europe modni trendovi u Rijeku dolaze prije svega iz Beča. Osobita se pozornost posvećivala odijevanju u svečanim prigodama – idealnim za pokazivanje skupih modnih noviteta, a postupno se s formalnih događanja potiskuje samoinicijativni odabir odjeće i uvodi strogi dress code.
Središnja bečka vlast potiče izgradnju – primarno – austrijskih i čeških tvornica koje proizvode modne tkanine, a u Hrvatskoj se proizvode sirovine za čistu svilu. Ipak… razvija se i lokalna modna proizvodnja koja većim dijelom ipak ovisi o kućnoj radinosti.
U drugoj polovici 18. stoljeća u Rijeci radi predionica svile. Vlasnik je Giuseppe Maria Marienni iz Udina koji na dvanaest razboja zapošljava četrdesetero radnika. Upravitelj je Petar Prividor.
Proizvedena svila imala je oznaku FABRICA PRIVILEGIATA DI FIUME i inicijale G.M.M. te lik riječkog orla. Od 1769. oznaka se mijenja u FIUMANER MANIFACTUR s riječkim orlom kojem je na prsima dud.
Predionica Giuseppea Marije Mariennija nije bila jedina u Rijeci. Predionice svile imali su i Giacomo Kenet i Silvestro Brunoro pa nitko nije mogao reći da nije bilo konkurencije.
Većina se tkanina za izradu odjeće uvozila. Platnom i vunenim tkaninama trguju Bartol Bartolotti i Mihovil Venuti iz Koruške, Josip Bainville iz Palmanove, Dominik Comisso iz Furlanije, ali i Riječani Antun Camera, Ivan Canziani, Ignjac Kranjec i Antun Dinarić.
Uvozom odjeće bavi se i trgovačka kompanija Giuseppe Lazarich & Comp., a uvozom rukotvorina Josip Zana.
Sastavni dio osviještenog modnog looka su i cipele. Neki odjevni modni eksces lakše će proći od ekscesa s cipelama koje se ne uklapaju u cjelokupni izgled. Svjesni toga i Riječani otvaraju štavionice kože u kojima se – osim za cipele – koža proizvodi i za ostale predmete od kože. Sirovina se nabavlja u Hrvatskoj, Ugarskoj i Koruškoj.
Štavionice su – zbog neprivlačna mirisa – smještene izvan gradskih zidina.
Štavionicu i radionicu kože i krzna svake vrsti ima i Dominik Deseppi koji zapošljava četrdesetero radnika, a proizvodi i sukno za lokalne potrebe.
U gradu djeluje velik broj trgovina kožom, a tvornicu krzna ima i Marija Mayer čije su klijentice predstavnice tzv. visokog društva ovisne o modnim utjecajima koje s vremenom, makar i modne dodatke od krzna, smatraju must have, detaljima koje imaju sve dame koje „drže do sebe“.
U poduljem modnom lancu nezaobilaznu, ponekad i presudnu ulogu, imaju krojači. O njima, nažalost, nema puno podataka, ali zna se da su do 1782. u Rijeci imali svoju bratovštinu, a njihov je posljednji član bio Petar Seldenhammer.
Bratovštinu su imali i obućari no ugašena je 1777. Ipak se zna da je otac riječkog slikara Franje Colomba bio postolar.
A kakva bi to moda bila bez šešira!? Proizvođača šešira ima puno no prvi dućan u gradu ipak ne otvaraju Riječani već Michelle Heller i Gaetano Mohr iz Kranja 1778. godine. Slijede ih Gaetano Maren, Josip Fulvi, Franjo Rinaldi i Josip Pilepić koji svojim šeširima podmiruju potrebe grada i okolice, ali ih i izvoze.
Modni accessoires najčešće je od zlata što zlatarima donosi puno posla pa krajem 18. i početkom 19. stoljeća Rijeka ima čak sedam zlatarnica.
Jedan od nezaobilaznih izvora i dokumenata o – između ostalog – modi su portreti. Imućni građani prepuštaju izradu portreta putujućim i domaćim slikarima među kojima je Christian von Maÿr koji neko vrijeme boravi u Rijeci i jedini je poznat i potpisan autor. Osim portreta von Maÿr izrađuje i minuciozne akvarele koji su i danas važan izvor izučavanja graditeljske i kulturne baštine Rijeke tridesetih godina 19. stoljeća.
Utjecaji koji su mijenjali način odijevanja nastavljaju se i tijekom 19. stoljeća. Rijeka ide ukorak s vremenom, prihvaća trendove, ali im ne robuje pa su Riječanke i Riječani i danas primjer elegancije, dobrog ukusa i umjerenosti s ponekim twistom koji ukazuje na njihovu snažnu osobnost.
