Sultan Mehmed II., Carigrad 1838.

Dok je u nekadašnjem oranžeriju, zimskom vrtu na kojem su se, u vrijeme dok je palača Muzeja bila rezidencija riječkih guvernera, zimi čuvali grmovi agruma – naranača, limuna, mandarina… postavljena izložba fotografija autorice Mirjane Lončar Afiyet olsun – jela iz Jugoistočne Turske, razmišljamo o vezama Rijeke i Turske, ali i o bogatstvu različitosti koje je kroz stoljeća obilježavalo razvoj Rijeke.

U stotinama se dokumenata što nose potpise političara, ratnika, državnika, ali i slikara, glazbenika, glumaca ili pjesnika, iščitava povijest grada u koji pristižu doseljenici iz čitave Europe – „od Sarajeva do Tirola, od Češke do Italije, od Flandrije do Velike Britanije“ kako piše povjesničarka Radmila Matejčić koja nam je, iako ne Riječanka, prenijela svoju veliku ljubav prema Rijeci i naučila nas čitati i voljeti ovaj lijepi grad.

Dolaze oni u potrazi za poslom, zabavom ili boljim životom „usklađujući boju svojih osobnih krila s bojom okoliša što su ga izabrali da bude staništem njihovim i njihovih predaka“ kaže akademik, književnik i naš sugrađanin Nedjeljko Fabrio.

Dolaze u tolerantan grad koji ljubomorno i odlučno brani svoje, ali se raduje i prihvaća različitosti i u njemu nam – neki više, a neki tek u tragovima – ostavljaju djeliće svoje kulture i fragmente svakodnevnog zajedničkog življenja.

I turski ferman koji vam danas predstavljamo veza je između dviju kultura.

 Ferman je službena isprava, dekret ili odluka koju donosi sultan, a regulira određenu službu ili aktivnost. Tako je sultan Mehmed II. (1789.–1839.) 1838. godine fermanom koji se danas čuva u Zbirci brodskih dnevnika, nacrta i isprava našeg muzeja, kapetanu Jurju Medaniću, omogućio slobodnu plovidbu brodom kroz Bospor i dopustio trgovinu između Turske i Austrije.

Bila je to velika čast za ovog kostrenskog pomorca koji se kao zapovjednik istaknuo u plovidbi Bosporom.

Pogledajte detalje na poveznici digitalni.ppmhp.hr