Ručni sat
Fabrique d’Horlogerie Willy Choffat & Co., Švicarska,
sredina 20. stoljeća
Danas je to najčešće tzv. pametni sat. Zatamnjeno kućište, raznobojni remeni koji ga povezuju, veći ili manji… Iako kod ručnog sata nema puno mjesta za razigrane, maštovite dizajne, svaki je drugačiji. Duge povijesti koju i danas prati puno nepoznanica. Njime se kod nas najviše bavila Vesna Lovrić Plantić, voditeljica Zbirke satova Muzeja za umjetnost i obrt u Zagrebu, a u našem je muzeju bila postavljena i njena izložba „Stoljeće ručnog sata“ koja je izazvala velik interes javnosti i potaknula prikupljanje ručnih satova i za našu zbirku.
Na izložbi 2015. godine bilo je predstavljeno više od stotinu i osamdeset ručnih satova i uz njih je ispričana zanimljiva priča o mjeraču vremena koji već odavno nije samo to. Muški i ženski, elektronski i kvarcni, dizajnerski te nezaobilazan Swatch – sat svih generacija i prigoda – ukazali su na višeznačnost ručnog sata, na utjecaj tehnoloških dostignuća, ali i mode i na njegovo odolijevanje nepovjerenju pa i preziru koji su, na počecima proizvodnje ručnog sata, iskazivali muškarci sumnjajući u njegovu točnost i ismijavajući njegovu ženskastost. Vrijeme ih je demantiralo jer ručni sat danas, s jednakom pažnjom, biraju i žene i muškarci, a njegovo je mjesto među mjeračima vremena i nezamjenjivim modnim dodacima – neupitno.
Počeci proizvodnje ručnog sata vezuju se uz 16. stoljeće, a u arhivskim se tekstova spominje da je engleska kraljica Elizabeta I. od Roberta Dudleya, grofa od Leicestera i njezina bliskog prijatelja, 1571. dobila ručni sat. U to vrijeme ručni sat, odnosno narukvicu na kojoj je učvršćen sat, nose uglavnom žene pa tako i poznati švicarski urar Bréguet 1812. izrađuje sat za Napoleonovu sestru Carolinu, kraljicu Napulja. Ne zaostaju ni ostali znameniti i cijenjeni urari pa tvrtka Patek Philippe 1868. izrađuje narukvicu sa satom koja kasnije postaje dio kolekcije mađarske grofice Koscowicz. I time je, sedamdesetih godina 19. stoljeća, počela nova era u proizvodnji ručnih satova koje i dalje uglavnom nose žene, ali oni se više ne vješaju na narukvice, već nose oko zapešća.
Ipak, među tvrdoglavim muškarcima koji su ismijavali ručne satove i smatrali ih dijelom ženskoga nakita i modnih dodataka, izdvojio se jedan pametan muškarac i pokazao kako ne treba biti isključiv, te ponosno i posve otvoreno na svoje zapešće stavio sat prihvaćen trakom. I nije to bio bilo tko, riječ je o Blaisu Pascalu (1623.–1662.), francuskom filozofu, matematičaru i fizičaru koji je – prije mnogih muškaraca kojima je sat danas nezamjenjiv simbol statusa i moći – shvatio kako ručni sat nije samo modni hir i kako njegovo vrijeme tek dolazi. Tako je i bilo iako je ručni sat uz dosta prezira i lošeg glasa koji ga je pratio, polako trasirao svoj put prema slavi.
A modni utjecaji nekad i danas ne razlikuju se puno. Kad je grofica Koscowicz probila led mnoge pripadnice britanske aristokracije pošle su njezinim stopama i voilá! ručni sat postao je dio svakidašnjeg života. U manje formalnim prilikama satove su nosile pričvršćene na kožne remene, a za formalnije, svečanije prilike, kožno su remenje zamijenile upečatljivije zlatne narukvice.
Unatoč toj novoj modi koju predvode žene, džepni su satovi i dalje traženi, ali Prvi svjetski rat donosi promjenu.
Iako ni jedan rat nije donio ništa dobro, a osobito nije utjecao na modne trendove, muškarci u borbama Prvoga svjetskog rata prepoznaju praktičnost ručnog sata, a želja za poistovjećivanjem s ratnim veteranima nakon rata potiče i druge muškarce na nošenje praktičnijih ručnih satova.
I tako su, usavršavanjem malih mehanizama, do kraja 1930-ih godina, ručni satovi gotovo potpuno zamijenili džepne. Ako je i postojala neka dvojba ponovno rat, sad već Drugi svjetski rat, utječe na povećanu potražnju za ručnim satovima.
I dok muškarci još uvijek nisu posve sigurni utječe li mali ručni sat na njihovu muškost, žene su sigurne – ručni sat nezaobilazan je u zaokruživanju njihova stila. To je – među prvima – prepoznao Patek Philipp i u Ženevi otvorio posebnu radionicu i prodavaonicu u kojoj se počinju izrađivati satovi s dragim kamenjem na dekorativnim narukvicama.
Od tada pa sve do danas sve modne mijene imaju odraz i na oblikovanje tog malog, a velikog pokazatelja stila i ukusa, a urarska industrija temeljena na tradiciji velikih urara kao što su Patek Phillipe, Jaquet-Droz Leschot, Girard-Peregaux, Rolex, Isaac & JJ/Rey, Esquivillon & De Choudens, DuBois & fils, Breguet & Fils i mnogi drugi, na ozbiljnu kušnju stavlja uvriježeno mišljenje da savršenstvo ne postoji. Jer njihovi su proizvodi savršena umjetnička remek-djela svevremenske ljepote.
