Aelio Donato, Venecija 1576.

Nećemo se čuditi zapitate li se čitajući ovaj blog, kako u ovako ozbiljnim životnim okolnostima možemo pisati o komediji no nastavite čitati jer ćemo vas, uoči Svjetskog dana šale ili ludosti koji se obilježava 1. travnja, podsjetiti na početke. I vratiti se u antiku. Među čudima ljudske povijesti najveća se zovu Grčka i Rim, rekao je teatrolog Silvio D’ Amico (Rim 1887. – Rim 1955.), jedan od najboljih europskih poznavatelja kazališta i predstavio Epiharma, starogrčkog pjesnika koji se smatra prvim grčkim komediografom. Po uzoru na Epiharma bogat komediografski opus stvara najveći grčki komediograf Aristofan. Konzervativan i pravičan, Aristofan temperamentno brani tradiciju i ismijava svaku novotariju, nepravedno stečeno bogatstvo, ali i političke i vjerske planove o poboljšanju svijeta. U svojim komedijama ističe istinitost, pravičnost i ljepotu, no vrijednosti tih vrlina često dokazuje razuzdanim besramnostima koje je tanka niti dijelila od nepristojnosti. Ipak, talent tog čudotvornog tvorca stihova prevladao je njegovu strast i ogolio svijet u kojem je živio čineći ga vječno aktualnim komediografom. I rimsko se kazalište, koje se razvija na temeljima grčke kulture, oslanja na komediju, a dostignuća u toj grani umjetnosti neizbrisiva su u povijesti svjetske scene. Iako je umro sa samo dvadeset i pet godina, sa svojih je šest komedija koje odlikuje tankoćutnost, snažna moralna poruka i helenistička uglađenost, neizbrisiv trag u povijesti književnosti i kazališta ostavio Terencije čije je komedije priredio Aelio Donato, najutjecajniji gramatičar svoga doba, a objavljene su 1576. u knjizi koju vam danas predstavljamo, a dio je vrijedne Kazališne zbirke našeg muzeja.