Austrija, oko 1900.
RESTAURACIJA
Jeste li se ikad zapitali što se događa u muzejskim čuvaonicama, kako se građa štiti i čuva i kako je ona izložena u stalnom muzejskom postavu ili na izložbama, iako stara ponekad i više od jednog stoljeća, u tako dobru stanju? Koji su to muzejski poslovi koji se ne vide, a neophodni su kako bi ono što se vidi, bilo reprezentativno i lijepo?
Jedan od tih poslova koji se odvijaju “iza scene“ je restauracija. Restauracija se kontinuirano provodi s ciljem da se građa koja možda nije odoljela zubu vremena ili uvjetima u kojima se nalazila prije no što je dospjela u muzej, pokuša vratiti u izvorno stanje, ono koje će spriječiti njeno daljnje propadanje, ali i omogućiti njeno izlaganje. Riječ je o vrlo složenu i dugotrajnom procesu koji se provodi na temelju Plana restauracije, a Plan restauracije se izrađuje prema prioritetima. Listu prioriteta sastavljaju kustosi, a ona ovisi o stanju i ugroženosti građe te o potrebi za njezinim izlaganjem. Plan se revidira svake tri godine, a njegova provedba ovisi o financijskim sredstvima.
Svi se restauratorski radovi provode s licenciranim restauratorima, najčešće s Hrvatskim restauratorskim zavodom, a radovi na jednom predmetu mogu trajati i dulje od jedne godine. Uz znanje i vještine restauratorski posao zahtijeva strpljenje i pedantnost jer se nerijetko radi o krhkom materijalu – neovisno o tome je li riječ o papiru, staklu, svili, koži… – s kojim treba raditi vrlo pažljivo.
Svaki korak tog dugotrajnog i osjetljiva procesa restaurator dokumentira, a na završetku posla predaje iscrpno izvješće i fotodokumentaciju. Upravo zahvaljujući ovim poslovima sačuvali smo brojne predmete i omogućili njihovo izlaganje u stalnom postavu ili na izložbama.
Jedan od njih je i par elegantnih svečanih cipela restauriranih tijekom 2022. godine u Hrvatskom restauratorskom zavodu iz Zagreba.
Pogledajte detalje na poveznici digitalni.ppmhp.hr
