Paradni mač austrougarskih službenika u vojnoj mornarici
Austrija, kraj 19. stoljeća

U vremenu u kojem živimo rat je nažalost postao svakodnevna tema ne samo zbog mnogobrojnih ljudskih žrtava i strahota kojima svjedočimo, već i zbog svaki dan sve suvremenijeg i ubojitijeg oružja. I zato će se neki – možda i s pravom – zapitati kako je moguće da i mi, na muzejskom blogu, govorimo o oružju. Ali nemojte odustati od čitanja jer mi vam danas želimo ukazati na jednu drugu stranu priče o oružju, pokazati zašto je oružje važan kulturni i povijesni muzejski predmet i predstaviti vam jednu od najcjelovitijih i najbogatijih zbirka u Muzeju.

Povijest oružja duga je koliko i povijest čovječanstva. Oružje je jedan od najstarijih čovjekovih izuma kojim se borio za opstanak u nerijetko teškim, opasnim i riskantnim uvjetima življenja i to ga čini prvorazrednim dokumentom prošlih vremena. Višeznačno je tumačenje oružja – ono je važan materijalni izvor koji pruža uvid u povijest i razvoj tehnologije, u stupanj političkog, ekonomskog i kulturnog razvoja ljudske zajednice u pojedinim povijesnim razdobljima i na različitim prostorima, a ujedno je i materijalno svjedočanstvo o razvoju i usavršavanju ratne vještine.

I pojedini primjerci oružja s naših prostora, vrlo različite provenijencije, očiti su svjedoci tegobne prošlosti u kojoj je oružje imalo presudnu ulogu za sudbinu pojedinih krajeva, a u novije vrijeme, i čitave zemlje.

Ipak… pojedini primjerci oružja prava su mala umjetnička djela koja zadivljuju vještinom izrade od plemenitih materijala i ukrasima od dragog ili poludragog kamenja, filigrana i tehnika poput cizeliranja, jetkanja, iskucavanja, inkrustacije i intarzije koje upućuju na tradicionalne obrte. Njihova estetska vrijednost nadilazi njihovu primarnu funkciju pa su i zbog toga vrijedni muzejski eksponati.  

Začeci naše Zbirke sežu u početke muzejske djelatnosti u Rijeci, a prvi poznat podatak o nabavi oružja za muzejsku zbirku datira iz 1888. Zbirka se postupno nadopunjavala zahvaljujući građanima, osobito pomorcima koji sa svojih putovanja donose primjerke oružja i daruju ih muzeju. Riječ je o egzotičnim primjercima o čemu podrobno piše i dnevnik La Bilancia.

Postupno se i početkom 20. stoljeća – otkupom i darivanjem – Zbirka popunjava sve većim brojem predmeta, a značajnije količine ulaze u muzejski fundus poslije osnivanja Muzeja grada Sušaka 1933. godine.

Rat zaustavlja popunjavanje Zbirke, a Muzej djeluje u otežanim uvjetima no već nekoliko mjeseci nakon oslobođenja, zahvaljujući nastojanjima tadašnjeg ravnatelja Miroslava Blažičevića, počinje ponovno prikupljanje predmeta i za Zbirku oružja. Najbolji primjerci pristižu iz privatnih kolekcija darovanjem ili otkupima. Tako je nastajala zbirka s više od dvije stotine primjeraka oružja što je čini jednom od najbogatijih i najpotpunijih zbirka našeg muzeja.

Predmeti s pripadajućim priborom razvrstani su prema tehničkim svojstvima u dvije skupine – hladno i vatreno, a prema namjeni na navalno i obrambeno odnosno zaštitno.

Oružje u Zbirci obuhvaća razdoblje od 13. do 20. stoljeća, s tipičnim primjercima oružja karakterističnog za pojedino razdoblje.

Poseban dio Zbirke je oružje orijentalnog podrijetla – jatagani i kubure – koje se širenjem Otomanskog Carstva proširilo po svim zemljama Balkanskog poluotoka. Izrađivano u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji i Bosni i Hercegovini te na obalnom području između Kotora i Soluna privlači pažnju ljepotom izrade ukrasa srebrnom i pozlaćenom žicom te dekorativnim aplikacijama na drvenim dijelovima.

Zastupljeno je i oružje Dalekog istoka i Afrike među kojem se ljepotom izrade i brojnošću ističu kris bodeži valovite oštrice te mačeta bolo s Filipina.

I mogli bismo tako nabrajati vrste i tipove oružja koje se čuva u Zbirci oružja, vojnog pribora i militarije i vjerovati da je izrađeno samo kako bi krasilo stalni postav nekog muzeja i ukazalo na društveni, kulturološki, znanstveni i tehnološki razvoj kroz vrijeme. No znamo da nije tako. I da oružje korišteno u njegovoj primarnoj namjeni, ne nosi ništa dobro. Jasnije no ikad svjedočili smo tome devedesetih godina prošlog stoljeća kad se oružjem i srcem branila sloboda naše domovine, svjedočimo tome i u ratovima koji se vode upravo sad diljem svijeta. I naša je jedina želja da oružje postane dio prošlosti, nekih zaključenih priča koje se nikad ne bi smjele ponoviti i dio stalnih muzejskih postava. Kao upozorenje i opomena.

Više o paradnoj sablji možete doznati i na našem Digitalnom fundusu na poveznici.