Ukrasna igla
20. stoljeće

Ako ste možda i pomislili da je sveopća opčinjenost tetovažama hir suvremenog doba moramo vas demantirati. Ta čovjekova težnja za ljepotom i potreba da se istakne odražavajući osobni identitet i identitet skupine kojoj pripada, seže u početke civilizacije. I ne samo to… iskonska je i težnja čovjeka za dopadljivošću i ljepotom prostora u kojem živi. Svjedoče o tome nalazi nakita koji je u životu drevnih naroda imao posebno mjesto i maštoviti crteži po zidovima prvih ljudskih nastamba.

Nakit – dragocjen i osoban, pratio je čovječanstvo kroz tisućljeća, oblikujući našu povijest i kulturu, a njegova raznolikost i simbolika odražavaju mnoge aspekte društvenog života. Od zlatnih ogrlica faraona do dijamantnih tijara europske aristokracije… svaki komad nakita priča priču o vremenu, ljudima i običajima koji ga prate.

U početku se sastojao od svega što je u prirodi bilo nadohvat ruke: ptičjeg perja, kamenčića, školjaka, granja, lišća…, a tek kasnije od metala, stakla, jantara te plemenitih metala…

Nakit je imao nekoliko značenja – prije svega, vlasnik se htio nečim izdvojiti od svojih suplemenika, od njih se, po nečemu razlikovati. Povećavajući broj predmeta koje je stavljao na tijelo želio je istaknuti svoj društveni i materijalni status i prikazati se važnijim od drugih.

Vjerovanje u natprirodne sile dalo je nekim vrstama nakita tzv. apotropejsko značenje – osoba koja ga nosi ne mora se bojati zlih duhova, a ako je taj predmet još i lijepo izrađen ili obojan njegova je vrijednost dvostruka – on štiti i ukrašava.

Od prvobitno jednostavnih oblika nakit se razvija i modificira poprimajući različite oblike po kojima se prepoznaje ne samo kojoj je plemenskoj skupini vlasnik pripadao, već se mogu utvrditi i uža radionička središta i regije za koje je određeni tip nakita karakterističan. Tako se upravo prema predmetima materijalne kulture plemena međusobno razlikuju.

Nakit se nosi na tijelu, odjeći i obući, a nose ga žene, muškarci i djeca.

Ma koliko se tijekom vremena mijenjala moda, trendovi i dizajn ljubav prema nakitu ostaje konstanta pa zahvaljući tome možemo pratiti njegov razvoj kroz vrijeme i sve njegove mijene.

U drevnom Egiptu – gdje se od materijala najviše cijeni zlato kao simbol Sunca – nakit je ukorijenjen u svakodnevnom životu, vjerovanjima i ritualima. Nakit je simbol statusa i moći, a nosi se i u različitim ceremonijama kako bi osigurao zaštitu i blagoslov.

I u razmetljivom Rimskom Carstvu nakitu se pridaje veliko značenje, a od materijala se koristi najčešće zlato koje se kombinira s dragim i poludragim kamenjem. Dok Grci preferiraju ogrlice Rimljanima je draže prstenje, a veličina nakita i njegova brojnost na ruci sugerira moć i bogatstvo.

Iako je dinamika života u srednjem vijeku nametnula neke druge prioritete, nakit je i dalje prisutan u svakodnevnom životu, sad ne više samo bogatih i moćnih. Zahvaljujući novim metodama obrade metala on postaje dostupan širem sloju stanovništva, a od tehnika se ističe filigran, jedna od najljepših tehnika obrade metala koja se izvodi gotovo isključivo na zlatu i srebru. Predmeti izvedeni tehnikom filigrana fragilni su i djeluju poput čipke.

Srednji vijek i na području Vinodola, na starohrvatskom groblju Stranče – Gorica, ostavlja brojne nakitne nalaze, kao najvrjedniju skupinu nalaza koji nedojbeno potvrđuju da su na plodnom, vodom bogatom prostoru Vinodola, već u 8. stoljeću živjeli Hrvati. U obilju nakita, najbrojnije su naušnice, prstenje, ogrlice, privjesci, a osim predmeta izrazito ukrasnog karaktera kojima se ukrašava tijelo i odjeća, nađeni su i predmeti praktične namjene kao što je dugmad.

Razdoblje renesanse obilježava buđenje i procvat nove umjetnosti inspirirane antikom – estetikom jednostavnih i jasnih oblika, a središte tog svjetskog povijesnog obrata postaje Italija koja svojim osebujnim obnavljanjem antike na svim područjima ljudskog stvaralaštva, stoljećima ostaje uzor čitavoj Europi. Posebna je karakteristika renesanse traganje za lijepim, a ono se očituje i u uporabi nakita kao umjetničke forme. Nakit osmišljavaju dvorski slikari i kipari, a u skladu s tadašnjim idealima ljepote, nakit je shvaćen kao ukrasni predmet, ali i kao iskaz osobnosti. Neki veliki umjetnici renesanse bavili su se i izradom nakita, a mnogi su svoj umjetnički put započeli u zlatarskim radionicama. Najpoznatiji je Benvenuto Cellini (Firenza 1500.–Firenza 1571. ), zlatar, kipar, pisac i jedan od najznačajnijih umjetnika manirizma. Majstor je sitnih zlatarskih predmeta od kojih se malo sačuvalo no harmonično spajanje likova i ukras čine ga prvim zlatarom vremena u kojem je živio.

Geografska otkrića i otkriće američkog kontinenta dovode i do povećanog priljeva dragog kamenja. Osim dijamanata koriste se safiri, rubini i smaragdi te biseri koji postaju simbol rafinirane elegancije koje  je renesansa simbol.

I moda koja oslobađa vrat, povlači i spušta ovratnik sve do dubokog dekoltea dovodi do pojave novih nakitnih oblika – lančića i bisernih ogrlica, a otkrivanje kose skrivene pod velovima srednjega vijeka, pruža mogućnost njezina ukrašavanja mrežicama s nizovima bisera, ali i ukrašavanje čela novim nakitom. Ferronnière (franc. kovačeva žena) je zlatni lanac ili vrpca za čelo obično s malim draguljem obješenim u sredini, a naziv se vezuje uz poznatu sliku Leonarda da Vincija (Anchiano 1452.–Ambroise 1519. )  „La belle Ferronnière“.

Kićeni barok koji se javlja u europskoj umjetnosti 17. i 18. stoljeća razvija se iz visoke renesanse i iz Rima, središta baroka, vrlo se brzo širi po čitavoj Europi zahvaćajući sva područja umjetnosti i života. Tek u drugoj polovici 17. stoljeća Francuska, zbog svoje političke i ekonomske moći, preuzima vodeće mjesto u razvoju barokne umjetnosti.

Za umjetnost izrade nakita barok je zlatno doba.

Nemjerljiv doprinos izradi nakita dao je Vincenzo Peruzzi (Firenza 1525.–?) jedan od najznačajnijih rezača dijamanata svih vremena, poznat po svojoj sposobnosti brušenja dijamanta s 56 faseta koje maksimalno povećavaju njihov sjaj i ljepotu. Njegov je izum ovalni rez – poznat i kao trostruki rez ili Peruzzi Cut – koji poboljšava prirodnu ljepotu dijamanta jer u njega ulazi više svjetla koje se reflektira od kamena. Danas je njegovo ime sinonim za izvrsnost u brušenju dijamanata, a njegov je rad visoko cijenjen diljem svijeta.

Barok karakteriziraju sjaj, raskoš, naglašena svečanost i senzualnost, odbacivanje jednostavnih forma, a sve se to odražava i na oblikovanju nakita. Dolazi do podjele nakita na dnevni i večernji, a ljepotu i raznolikost nakita i žene koja ga nosi na svojim su slikama ovjekovječili veliki majstori barokne umjetnosti poput Vermeera, Rubensa, Caravaggia, Velasqueza…

I više ništa nije moglo zaustaviti razvoj umjetnosti oblikovanja nakita. Suvremena tehnologija, novi materijali poput plastike ili recikliranih materijala, nevjerojatni dizajni… nakit čine dijelom osobnosti, moćnim i upečatljivim sredstvom izražavanja stava, stila i ukusa. A naša fascinacija njime traje i danas. Neovisno o tome je li riječ o jednostavnim komadima za svakodnevno nošenje ili luksuznim predmetima za posebne prigode, nakit nastavlja biti neizostavan dio naše kulture i tradicije. Mašti i kreativnosti u oblikovanju nakitnih predmeta samo je nebo granica pa nas velika iznenađenja možda tek očekuju.

Želite li doznati više o nakitu koji se čuva u fundusu našeg muzeja kliknite na naš Digitalni fundus na poveznici