Čitaonički pokret razvija se na prostoru hrvatskih zemalja u 19. i prvoj polovici 20. stoljeća. Pokret je nastao po uzoru na čitateljska društva koja su se razvijala u Francuskoj i Engleskoj, te u ostalim europski zemljama tijekom 17. stoljeća. Osnivanje prvih čitaonica i razvoj čitaoničkog pokreta prvo je zahvatio prostor Banske Hrvatske 1830-ih kao dio preporodnog pokreta Hrvatskog naroda. Na području pokrajne Iste i kvarnerskih otoka ideje preporodnog i čitaoničkog pokreta došle su 1860-ih nakon Prosinačkog ustava u Monarhiji i zakona o društvima. U pokrajni Istri politička situacija je bila u mnogočemu drugačija u usporedbi s prostorom Banske Hrvatske. Uz hrvatski čitaonički pokret javio se i slovenski čitaonički pokret koji je djelovao usporedno. Jedan i drugi pokret imali su za cilj borbu protiv odnarođivanja hrvatskog i slovenskog pučanstva, te uvođenje hrvatskog i slovenskog jezika u školstvo i upravu. Upravo su glavnu ulogu u tome odigrale čitaonice, koje su bile okupljalište intelektualaca, građana i seljaka kojima je dana mogućnost informiranja o onodobnim događajima putem raznih tiskanih medija. Čitaonice nisu bile samo mjesto gdje su se čitale dnevne tiskovine i knjige, već su bile mjesto političkih rasprava i kulturno-prosvjetne djelatnost. Tako su čitaonice organizirale razne zabave i recitacije kako bi stanovništvo poticale na buđenje nacionalne svijesti.
U takvim društveno-političkim okolnostima u prosincu 1866. godine u Kastvu koji je tada administrativno pripadao Pokrajni Istri otvara se prva čitaonica. Na prvom sastanku bilo je odabrano ime “Liburniško družtvo”, no ipak je naziv promijenjen u Čitalnica. Njezini prvi utemeljitelji i članovi bili su: Vjekoslav Vlah (predsjednik), Antun Rubeša (tajnik), Ernest Jelušić (blagajnik), Fran Bachmann, liječnik, Andrija Marotti, svećenik i općinski načelnik. Čitaoničari su po osnivanju Čitalnice pristupili prikupljanju knjiga i dnevnih tiskovina na raznim jezicima. Dr. Bachmann je u Beču dao izraditi pečat Čitalnice, te se krenulo u organizaciju kulturno-prosvjetnih zabava. Čitaonica je kao takva imala veliku ulogu u održavanju Prvog tabora 1871. godine, na brijegu sv. Mihovil nedaleko Kastva, a tada se uz čitaonicu počinje vezati poznata krilatica „Složimo se!“ Sljedeći veliki događaj bio je osnivanje Bratovšćine hrvatskih ljudi u Istri koja je za cilj imala pomaganje školovanja siromašnih istarskih učenika. U vrijeme predsjednika Matka Laginje 1880. godine, Čitalnica je promijenila ime u Hrvatska Čitaonica. Kratkim uvidom u samu povijest osnutka Čitalnice možemo zaključiti da osim što je bila prva osnovana ustanova takvog tipa na ovim prostorima, njezin politička, kulturna i prosvjetna djelatnost nadilazila je sam Kastav i Kastavštinu.
Muzejska zbirka Kastavštine, kao dislocirana zbirka Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka, posjeduje nekolicinu muzejskih predmeta vezanih za ovu temu. Tako je najznačajniji predmet „Spomenica dvadesetpetgodišnjice Hrvatske čitaonice u Kastvu“ s pripadajućim dodatkom o događajima u Čitalnici, koje je sastavio Vinko Rubeša. Tiskana je u Trstu 1892. godine. Zatim slijedi reprint pečata Čitaonice, Pismo čitaoničara poglavarstvu Voloskog i Članska iskaznica Milana Dukića. Od muzejskih predmeta koji se dovode u vezu s Čitalnicom su: portret Matka Laginje, autora Blaža Dekleve, fotografije Vjekoslava Spinčića, medalja Prvog tabora i nekolicina fotografija vezanih uz ovu temu.
Izložba je otvorena 20. listopada 2016.
Autor tekstova te postava i koncepcije izložbe: Marko Badurina
Slike s otvorenja izložbe 
