organizatori: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka, Gradski muzej Senj
autorica: Margita Cvijetinović
stručni suradnici: Nikša Mendeš, Tea Perinčić, Ivana Šarić Žic, Jasna Ujčić Grudenić, Antonella Vlaše
tehnički postav: Dino Marković, Darko Takalić
dizajn: Vesna Rožman
vrijeme i mjesto održavanja: 20. travnja do 15. listopada, Tvrđava Nehaj, Senj
Izložba je ostvarena sredstvima Ministarstva kulture i medija RH, Primorsko-goranske županije i Grada Senja.
Ana Katarina Zrinski Frankopan većini je poznata kao žena kojoj je upućeno najpotresnije ljubavno pismo hrvatske književnosti; ona je ono drago serce Petra Zrinskog. Ali, ona je i snažna i poduzetna žena, požrtvovna sestra i majka – književnica, pjesnikinja i prevoditeljica, promotorica hrvatskog jezika u svakodnevnom životu i u svom stvaralaštvu; karizmatična osoba koja je višestruko oblikovala svoju okolinu i utjecala na povijesna zbivanja. Ona je žena ispred svoga vremena. Duboko religiozna, hrabra i odlučna, samosvjesna, inteligentna i obrazovana, nije bila samo ljuba i družica, bila je i političarka, diplomatkinja, hrvatska banica koja je uz muža i brata aktivno sudjelovala u pobuni hrvatsko-ugarskog plemstva protiv Habsburške Monarhije. Nakon sloma urote zatvorena je u samostanu dominikanki u Grazu, gdje je, nakon što su joj oduzeti plemićki status i sva imovina, bez djece i ikoga svoga, ponižena i zaboravljena od svih, slomljena duha i tijela umrla 16. studenog 1673. godine. Ostala je u sjećanju kao heroina i mučenica, ali i kontroverzna osoba čiji se karakter i stvarna uloga u burnim godinama tek moraju iščitati. Izložbom se obilježava i 460-ta godišnjica junačke pogibije Nikole Zrinskog V. u obrani Sigeta te 160 godina od početaka sustavnog prikupljanja dokumenata, istraživanja i komemoracije mučeničke smrti Petra Zrinskog i Frana Krste Frankopana kao simbola hrvatske borbe za samostalnost.
Rastanak Katarine Zrinski Frankopan od supruga Petra Zrinskog i brata Frana Krste Frankopana
Oton Iveković, Zagreb, 1901.
oleografija: Radionica Petra Nikolića, Zagreb, oko 1903.
PPMHP 153664
