Mora su oduvijek izazivala maštu pomoraca i putnika namjernika. Bilo da se radilo o velikim plovnim putovima, oceanima ili daleko manjim kao što je bazen Sredozemnog mora s pripadajućim morima. Jedno od tih je i malo površinom, ali veliko snagom, mističnošću i poviješću, Jadransko more. Svaki grad na Jadranskom moru, pa tako i Rijeka, imao je veće ili manje značenje u određenom povijesnom razdoblju. Žitelji grada na Rječini odavna su se nastojali približiti moru i iskoristiti njegove prednosti bilo da se radilo o trgovcima, pomorcima ili brodograditeljima. Brodovi su isti ka’ i ljudi, kažu stihovi splitskog poete Tome Bebića. Bili mali ili velik, drven ili željezni, svaki od njih ima dušu, svoj početak i kraj. Ljudi su ih od davnina rabili za osobne potrebe, koristeći se njima da prehrane obitelj, da se zabave, putuju, obavljaju trgovinu, otkrivaju nova prostranstva i nepoznate zemlje. U davnini su to bili mali neugledni čamci koji su služili tek za plovidbu od jedne do druge obale, a u kasnijim stoljećima sve su veći i veći, u službi mornarica, ratnih i trgovačkih, kako bi zadovoljili različite ljudske potrebe. Neki su pronosili slavu svojih graditelja i zapovjednika, ime im je ostalo trajno upisano u memoriju. Drugima je, pak, sudbina ostala nepoznata, zauvijek sakrivena u dubinama oceana.

Tijekom duge povijesti Jugolinije, sve do njezina preimenovanja u Croatia Line 1992., na izložbi naglašavamo sve velike trenutke koje je podarila gospodarstvu grada, ali prisjećamo se i stradanja pomoraca koji su zauvijek ostali u dubinama mora na nesrećama Jugolinijinih brodova. Naglašavamo također i značenje Jugolinije za domaću brodogradnju. Mnogi od njenih brodova osvjetlali su obraz domaćim brodograditeljima, a s osobitim ponosom ističemo riječki 3. maj koji je dao najveći doprinos izgradnji Jugolinije kao jednog od najvećih brodara svog vremena. No kako je to obično u životu sve ima svoj početak, uspon i kraj. Tako je i s tvrtkama. Teško je, prije 30 ili 40 godina bilo zamisliti da danas kad predstavljamo ovu izložbu Jugolinije više neće biti, ali ne želimo da ona bude epitaf, već poticaj na možda neka bolja buduća vremena. Jugolinija nije bila samo brodarska kompanija, bila je zamašnjak gospodarskog razvoja svog grada, a i to je segment na koji podsjećamo ovom izložbom. Brodova se izmijenilo puno od najstarijih parobroda do zadnjeg Croatia Expressa, no sjećanja kod mnogih sudionika tog vremena i dalje ostaju,.A kao još jedan oblik sjećanja na Jugoliniju tu je i muzejska Zbirka Croatia Line čiji ćemo dio, prvi put na ovoj izložbi predstaviti javnosti. Zbirka je vrijedan dio fundusa Muzeja, jer na jednom mjestu, predstavlja povijest jedne kompanije, svjedoka napretka ovog kraja i ljudi, bez obzira na povijesne mijene u relativno kratkom vremenskom razdoblju.