30. travnja 1944.
Vraćamo se u ratnu 1944. godinu. Proljeće je, 30. travnja, i vrijeme nedjeljnog ručka. Mjesto Lipa, kao i prostor čitavog Krasa nalazi se u njemačkoj okupacijskoj i operativnoj zoni Jadranskog primorja. Okupacijskoj snazi nacista pridruženi su i fašisti koji, nakon kapitulacije Italije u rujnu 1943, djeluju pod njemačkim zapovjedništvom. Partizani se grupiraju u najvećoj tajnosti, poduzimaju brojne gerilske akcije te ovise o pomoći lokalnog stanovništva koje im u skrovišta donosi hranu i potrepštine. Na snazi je naredba generala 97. njemačkog korpusa Ludwiga Kublera, riječ je o tzv. Deset zapovjedi kojima se okupatore potiče na otimačinu i palež civilne imovine te na ubojstva civilnog stanovništa, kao efikasna sredstva borbe protiv „bandi“. U tijeku je jedna od akcija čišćenja terena od partizanskih „bandi“ naziva Braunschweig.
Lipajke Katarina Kalčić Garićeva i Ivanka Ujčić Marocina spremaju se partizanima odnijeti mlijeko na obližnje brdo Ravni. Katarina još nije završila s kuhanjem ručka pa Ivanka kreće ranije. Ionako nosi dijete na leđima pa će je Katarina već stići. Nonić Jakov Smajla izlazi iz kuće i kreće u selo na boće. Odjekuje pucanj i Jakov smrtno stradava na stepenicama svog doma. Njegova kćer prima svoje četvero male djece i skriva se ispod stepenica. Ivanka se, penjući prema Ravnima, okreće prema Lipi i gleda vojsku koja iz smjera Rupe ulazi u Lipu. U narednih svega nekoliko sati mučeno je a potom i ubijeno 269 civila iz Lipe, među kojima 96 djece u dobi od 7 mjeseci do 18 godina. Tog, i narednih dana, nacisti i fašisti pale mrtva tijela, kradu imovinu i stoku te pale sve stambene (87) i gospodarske (85) objekte u selu. Lipa više ne postoji. Ivanka više nikada nije vidjela Katarinu. Skupa sa kćerkom nonića Jakova, jedna je od malobrojnih Lipljana koji su se toga dana, igrom sudbine, uspjeli spasiti i zaštiti svoju djecu.
Većina stanovnika ubijena je u tzv. Kvartirkinoj kući na broju 20, smještenoj na samom ulazu u mjesto. Danas se na tome mjestu nalazi zajednička kosturnica i spomenik žrtvama.
Kako se nositi s takvom ostavštinom? Tiče li se ona samo Lipljana ili se možemo složiti da je općeljudska, jer otvara pitanja koja su relevantna svima? Kako je Lipa napravila salto mortale i oduprla se smrti na jedini mogući način – životom?… samo su neka od pitanja u fokusu interesa novootvorenog Memorijalnog centra.
Lipa danas živi, ima 125 stanovnika i njene kuće su odavno obnovljene.
