Miletić, Liburnijski luštrin, 2005

„Kako j' saka divojka sanjala imet luštrin, tako j' i ona del plaći davala zlataru i kaparevala ped po pedaj luštrina. Potle dveh let luštrin njoj dosegal dolnji rub brhana (suknja). Dala j' zlataru zadnju ratu, obesila luštrin okol vrata i šla se slikat.“

„Imet luštrin ni mogla baš saka divojka. (...) Pa se onistu ka ga j' priskrbela više štimalo, a potle kot oženjenu više pozivalo da drži otroka na krste. (...) A kuma bi po užance saki put nesla luštrin zlataru da ga otpre i zname onoliko kolonbarić i podugasteh kvadratić koliko rabi za storit otroku bracijolet. Na dan krsta stavila bi ga otroku okol ručice da si vide botrin regal. Saki put kad bi zlatar otprl luštrin za storit bracijoletić, luštrin je bil za toliko kraći.“