Na virtualnoj izložbi „Riječka zavičajnost ili kako postati građanin Rijeke“ je u širem povijesnom kontekstu predstavljeno deset povelja o dodjeli građanskih prava u Rijeci. Šest ih je iz fundusa PPMHP i 4 iz fundusa DAR. Osim što je zanimljivo pratiti estetiku ovih službenih dokumenata koje je objavljivala uprava grada Rijeke, te promijene jezika (latinski kojeg zamjenjuje talijanski), iz njih se raspoznaju pojedine sudbine doseljenika u Rijeku ili pak onih koji su ovdje rođeni ali nisu imali status punopravnih građana. Naime, dugo vremena stanovnici grada dijelili su se na one koji u gradu stanuju i na one koji imaju status punopravnih građana i sudjeluju u „krojenju sudbine“ grada. Takvih punopravnih građana bio je ograničeni broj, a status se stjecao nakon podnošenja zahtjeva i postupka dokazivanja imovinskog stanja i neukaljanog obraza. Mnogi doseljenici koji nisu zadovoljavali ove uvjete mogli su u nekim kriznim situacijama jednostavno biti izbačeni iz grada, prepušteni vlastitoj sudbini i sposobnostima preživljavanja. Pravo života u određenom gradu temelj je zavičajnosti na osnovu koje se onda stjecalo i pravo državljanstva. Ovo je posebnost austrijskog pravnog sustava unutar kojeg je i grad Rijeka imao svoje posebnosti s obzirom da je od kraja 18. stoljeća uživao status „izdvojenog tijela“ unutar Ugarskog kraljevstva.