„Svojoj nevesti Franki, a mojoj babi je na smerti dala svoju vericu s persta, ku je ona dobila od svoje sekervi. Tu vericu je meni moja baba dala kad je u moje matere Karmeli nemoćno ležala.“
„Deda se još i sedaj spominjan kako bi se na nediju opucal na veštid, verdakol, belu stomanju i šjarpicu, uru i zlatnu kadenu – pravi Merikan.“
„Va staro, staro vrime su se muži obelčivali va kotigu z naopako, rub na glavu, penduni vuši.”
„Ženili smo se va kostimiću, al veludu i va vešti do štofice (...) Na glavu se je dala rožica od voska i perčiće ma ne onako kako paše uz tesnek. Na persa kiticu od šenpre vive, lipo ruho od zlata če bi reć kolajna i penduni ma opet kićeno kako uz nošnju.”
„Prelipe krunice al gelnece, gjeden denes, prelivaju se va sih kolurih. Naši su stari molili na černe, al kafene, dica su molili na persti. Zerna su najveć bili černi, bo rekli na poper, a kafeni posedasti, zerna od karobuli, al rogača. Te su gelnece bili zgujeni i zluštrani od molitvi, navik su jih matere v rukah prebirali, moleć za svoju dicu, za žive i mertve.”
„Kad dica dobiju Prvu Svetu Pričest onda se zapišu va Društvo Majke Božje Karmelske. Ka se slavi 16. julija. Onda svi dobiju medajicu. To se zove škapular. I ki ju nosi celi život na prsih, Majka Božja Karmelska će ga škapulat.“
„Dica bi dije dobila medajicu če mi zovemo Karmena. Nosila se je za vraton celi život. To je bil zavet. Nenosimo ju već jako nijeden već volimo zlatne medajice.“