Tonči Štokov

Naši su pomorci obavezno prilikom svakog posjeta kupovali Yo-Zuri skosavice i drugu raznu opremu za lov na lignje i ostalu ribu. Željeznička i metro stanica – Sanomya Central station (bez ijednog živog zaposlenika, kompletan servis robotiziran), Port Island – umjetno nasipan otok i komercijaliziran, kao i zračna luka u zaljevu Kobe-Osaka, umjetni otok na oprugama radi čestih seizmičkih aktivnosti, sve me se to dojmilo. Lučki radnici uvijek dolaze jedan sat prije početka posla, već obučeni u radnu robu, obave 45 minuta tjelesne vježbe (svi kao jedan), nakon toga se, u zboru, otpjeva „himna“ poduzeća u kojem rade i u 08:00 sati, točno u minutu,  počinje se s radom. Nakon završetka radnog vremena, u trgovačkoj ulici (Isezaki Cho – Yokohama, Motomachi Dori – Kobe, Sakaemachi – Moji, Ginza – Tokyo, …) vlasnik/ca uzme vjedro vode i četku te opere deterdžentom pod i ispere čistom vodom dio ulice, koliko je njegov dućan širok i sve do pola ulice ispred. Čistoća i disciplina čitave nacije, gotovo nulta stopa krađa i nasilja među „malim“ ljudima i sushi na Hokaidu najviše su me se dojmili. S druge strane njihovi „For Japanese only“ barovi pod upravom Yakuza nisu nimalo privlačni. No, kad god mi se bude pružila prilika, rado ću opet u Japan.