Tinka Ines Kalajzić

Ono što me je dugo odbijalo, bila je fama da je Japan „užasno skup“ što se naposljetku ispostavilo neistinito te si je uspjela priuštiti mjesec dana u toj zemlji. Tokyo je toliko lud i bizaran da bi se mogao istraživati mjesec dana bez prestanka. Zamami ima predivnu prirodu, plaže i zelenilo, po meni čak ljepšu od Maldiva i Andamana zajedno. A Nara je stvarno nešto posebno sa svim tim divnim jelenima koji se prešetavaju posvuda. Najveći kulturni šok predstavljao mi je WC. Jao, toliko sam već o tome pisala i pričala da imam osjeća da sam malo i pretjerala, ali doista je fora iskustvo. Grijano sjedalo, razni zvukovi koji „prekrivaju“ tvoje osobne zvukove kako bi imao više privatnosti, sprej, dezodorans, kontrole temperature vode, parfemi, tuš ispirači s podesivim kutom usmjerenja… Malo je čudno u početku, ali vrlo se lako naviknuti. Sjećam se da sam ga prvi put koristila u zračnoj luci. Skoro sam vrisnula i skočila sa sjedala kad je funkcija bidea krenula raditi svoju stvar. Nakon mjesec dana korištenja već sam se osjećala kao „profesionalka“ i često bih ostajala u WC-u mnogo duže no obično jer u tolikom carstvu gumbića treba pritisnuti i isprobati sve. Mjesec dana djeluje puno, ali da osjetiš „finese“ neke kulture i društva treba puno više vremena. Jedan od najzabavnijih momenata bile su njihove glasovne reakcije na nešto što im kažeš. Količina zvukova koje ispuste samo da bi nešto potvrdili ili pokazali kako ih to što pričaš iznenađuje ili raduje je užasno smiješna. Jedna je gospođa u Tokyo-Kyoto bullet trainu na moju izjavu „I am from Croatia“ reagirala zvukom koji je obuhvatio doslovno 14 tonova, što je skoro pa dvije glazbene ljestvice. U niti jednoj drugoj zemlji nisam doživjela takvo što.