Svetozar Nilović

Izdvojiti neko mjesto kao posebno nelak je posao, ali ipak bih izdvojio otok sa zečevima Oukonoshimu (nedaleko od Hiroshime). Otok je nastanjen zečevima koji su generacijama stasali bez prirodnih neprijatelja. A ako mi je nešto bilo šokantno, onda je to doživljaj u restoranu. Korištenje štapića za jelo nije mi strano. Iako to izgleda prilično trapasto, ipak mi uspijeva ponekad i zrnce riže uhvatiti. Pretežno sam se hranio u njihovim, nazovimo ih, konobama. Takav mali restorančić koji nudi njihovu hranu, nudi malo mjesta pa svatko sjedne gdje je slobodna stolica. I dok sam se „borio“ sa štapićima i u tišini jeo, odjednom sam pored sebe začuo intenzivni zvuk srkanja. Valjda je cijelo to mjesto odzvanjalo od srkanja i to mi je bilo baš šokantno. S vremenom se čovjek navikne i na to. Osim toga, priče o skupom Japanu ne drže vodu jer se sasvim pristojan obrok koji se sastoji od juhe i glavnog jela može pojesti za pet eura. Japan je na mene ostavio dubok trag. Promijenio me u nekom duhovnom smislu, iako sam sebe smatrao izuzetno neduhovnom osobom.