Đani Mohović

Ono što me se dojmilo su njihove ulice s dućanima. Oni to zovu Motomachi. Imaju neki poseban štih koji ne sliči europskim shopping centrima, a u tim trgovinama ima svega što čovjek poželi. Tamo sam prvi put vidio kelj-cvijeće. Japan je uređena zemlja s mnogo cvijeća u parkovima ili vazama. U gradu su bile velike vaze s cvijećem, a u tom periodu godine bile su zasađene keljom koji izgleda isto kao i naš, ali su mu listovi različite boje. Donji listovi su zeleni, a gornji ljubičasti i na kraju bijeli. Sada se takvo cvijeće može vidjeti i kod nas. Kroz druženje s pomorcima koji su bili u Japanu čuo sam dosta o toj zemlji. Ipak, ono što impresionira je njihov odnos prema redu, radu i disciplini. Svi su savršeno jednako propisno obučeni cijelo vrijeme, savršeno točni što se tiče početka ili završetka radnog vremena ili bilo kojeg dogovora o vremenu, svi savršeno provode postupke i procedure koje je netko odredio. Npr., u brodogradilištu su žuto-zelenim konopima na palubi označili stazu 1 m širine koja vodi od brodske skale do ulaza u nadgrađe. Ta staza predstavlja siguran put do ulaza u nadgrađe. Širina čiste palube na tom dijelu broda iznosi 10 m i bez problema se može hodati. Ali ne, oni uvijek hodaju samo po označenoj stazi. Njihov način života, barem ovaj koji se tiče posla, nama je dosadan, bez emocija, robotski, kao da ih je netko programirao. U vrijeme kada sam boravio u Japanu, skoro nitko nije govorio engleski tako da je komunikacija bila nemoguća.
Interesantno je koliko su Japanci pragmatični i dobro organizirani. Prvi put kada sam bio u Aioi u brodogradilištu, bili smo s brodom u suhom doku na remontu. To je bio vrlo veliki suhi dok 300 m duljine i 50 m širine. Kad sam bio drugi put u brodogradilištu u Aioi, stanje na tržištu remonta brodova bilo je mnogo gore jer nije bilo previše posla. Što su napravili Japanci? Jednostavno su prenamijenili funkciju suhog doka. Ovdje se sada pililo granitne blokove. Cijeli plato doka bio je krcat granitom. Imali su veliku ravnu površinu, postojeće dizalice brodogradilišta koje su služile za remont brodova, a sada za pomicanje blokova, i malu prometnicu kojom mogu transportirati blokove ili piljene ploče i imali su dovoljnu jakost električne struje za napajanje novih strojeva. Jedino što je trebalo, bilo je postaviti potreban broj strojeva za piljenje granita. Kod nas nešto takvo ne mogu ni zamisliti.
Smiješno je bilo i kad sam prvi put s brodom bio u suhom doku. Brod uplovi u dok, zatvore se vrata iza broda i počne se ispumpavati voda iz doka. Nakon toga dok ostane suh. Prvo što su Japanci napravili, bilo je da su prošetali po cijelom dnu doka da pokupe ribu koja je ostala na suhom prilikom pražnjenja doka. Te ribe nije bilo puno, a vjerojatno se nama ne bi ni jela ta riba koja pliva usred brodogradilišta. Kod njih se sve iskorištava.