Andrej Samardžić

Vrlo je teško izdvojiti posebno mjesto jer sam, kao posjetitelj koji se prvi put susreće s Japanom, od samog dolaska bio “bombardiran” nevjerojatnom količinom vizualnih doživljaja koji su varirali od urbane košnice Tokyja i Osake pa do umirujućih i fascinantnih vizura drevnih samurajskih dvoraca i vrtova u Himejiju i Kyotu. Ako bih već izdvojio neko mjesto, to bi bio Kyoto jer sam u njemu najviše osjetio tradicionalni duh Japana. Možda je “kulturni šok” preteška riječ, ali je fascinantno i začuđujuće kako u tolikoj vrevi i nevjerojatnoj prometnoj gužvi, ipak vlada red i kako se ljudi pridržavaju pravila. Nevjerojatna je susretljivost i ljubaznost ljudi koji su u svakom trenutku voljni pomoći i izdvojiti svoje vrijeme da vam pokažu put ili vam objasne kako se, na primjer, kupuju karte za prijevoz ili naručuje hrana. Možda je interesantan jedan detalj na koji su nas upozorili japanski domaćini, a to je da je prema njihovu bontonu nepristojno glasno pričati ili se dovikivati u sredstvima javnog prijevoza. Lagao bih kad bih rekao da nismo zaslužili poneki prijekorni pogled. Definitivno mi se u Japanu najviše svidjela mirnoća koja vlada u njihovim predivnim parkovima, a pogotovo u vrtovima drevnih dvoraca, gdje vrtlari s nevjerojatnom smirenošću i predanošću precizno uređuju cvijeće, stabla, a naročito voćke (trešnje i šljive) koje su taman počele cvjetati u vrijeme našeg posjeta.