U istočnom dijelu perivoja nekadašnje Guvernerove palače, iznad oranžerija, u kojem su se zimi čuvali grmovi agruma, mađarski arhitekt Alajos Hauszmann osmislio je vrtni paviljon. U njemu su, obasjanom popodnevnim suncem, vrijeme provodile guvernerova supruga i njezine gošće. Nije teško zamisliti ta ženska druženja – uvijek ista, a opet tako različita…
No vremena se mijenjaju. Od guvernerove rezidencije, arhitektonskog dragulja koji i danas markira urbanu vizuru našega grada i snagom svojega arhitektonskog izričaja progovara o vremenu najvećega gospodarskog, urbanog, urbanističkog, kulturnog napretka Rijeke, do muzeja – mjesta na kojem se snažnije no u ijednom gradskom prostoru isprepleću prošlost, sadašnjost i budućnost, prošlo je više od stotinu godina.
Muzej je danas prepoznatljiv po svojem bogatom fundusu i smještaju u velebnom neorenesansnom zdanju, ali i po izložbenoj, izdavačkoj i edukativnoj djelatnosti koja iz godine u godinu okuplja sve veći broj onih koji u programima muzeja nalaze djeliće vlastite prošlosti i povijesti, one korijene koji čovjeka zauvijek vežu uz prostor predaka, djetinjstva i odrastanja.
Posvećujući veliku pozornost djeci, osobito onoj predškolskoga i osnovnoškolskoga uzrasta, koja se ponekad upravo u muzeju prvi put susreću s temama baštine, s muzejom, prostorom drugačijim od onog u kojem se obično kreću, sa svojom i prošlošću njihovih roditelja, baka i djedova – nekadašnji vrtni paviljon osmišljen je kao prostor namijenjen najmlađima. I ne možete pogriješiti jer sve u tom prostoru poziva na igru. I boje i instalacije od papira, koje su izradili mladi umjetnici Ivana Postić i Matej Vočanec, i materijal od kojega nastaju čuda na maštovitim radionicama, na kojima se – uz igru – rade prvi koraci u bogat i čaroban svijet baštine.
I tako je od krinolina i prigušena razgovora do bučna, šarena i razigrana prostora u kojem djeca vode glavnu riječ prošlo više od jednog stoljeća. Oranžerija više nema, a vrtni paviljon danas je Čudotvornica… – muzejska radionica i igraonica. Mala tvornica čuda u kojoj se isprepleću igra, mašta i zbilja i u kojem su svi uvijek dobre volje…
Programi Čudotvornice osmišljeni su kao muzejske radionice namijenjene određenoj skupini djece, a podrazumijevaju ciljno orijentiranu komunikaciju, interakciju i aktivno zalaganje svakog sudionika. Na radionici djeca stvaraju znanje međusobno iskustvenim učenjem. Aktivnosti su osmišljene planski i organizirano za pojedinu skupinu djece, a način provedbe usmjeren je na poticanje pozitivnog stava kao snažne motivacije za istraživanje i učenje. Kroz igru – najuspješniju metodu konstruiranja znanja i sposobnosti – djeca otkrivaju svoje stvaralačke sposobnosti, razvijaju maštu, emocije, spretnost, stječu povjerenje u vlastite mogućnosti i stvaraju pozitivnu sliku o sebi. Istodobno razvijaju govor, mišljenje i pamćenje, uče socijalno ponašanje, stvaraju prijateljstva…
Osjećaj zadovoljstva i uspjeha potiče samopouzdanje, znatiželja učenje izjednačava s napretkom, razvija se osjećaj moći, ustrajnost, sposobnost interakcije te spremnost na suradnju i pomaganje drugima. Sve su to osobine koje pridonose razvoju emocionalne inteligencije, a djeca i mladi stječu ih na muzejskim radionicama.
Cjelogodišnji program Čudotvornice obuhvaća raznolike programe namijenjene različitim uzrastima, individualnim ili skupnim posjetiteljima, vezane uz nastavu ili za slobodno vrijeme…
