autorice: Katarina Zenzerović i Monika Petrović

organizator: Arheološki muzej Istre

otvorenje izložbe: 8. veljače 2019. u 18 sati

izložba ostaje otvorena do 24. ožujka 2019.

Izložba ”Arena i okolni parkovi – nekad i danas” daje pregled parkova i javnih zelenih površina koje se nalaze neposredno uz pulski amfiteatar, najznačajniju rimsku građevinu na tlu Hrvatske. Grafikama, fotografijama i razglednicama iz fundusa Arheološkog muzeja Istre, dostupne literature i dokumentacije, katastarskih karata, planova grada i arhivskog gradiva, ali i suvremenim umjetničkim djelima u tehnici akvarela i keramike, proučen je i prikazan prostorni razvitak okolice Arene. Redoslijedom njihova nastajanja, obrađeni su Park Karolina, Park Valerija, Serpentina, Park ispod Arene te zelena površina na raskrižju Amfiteatarske i Istarske ulice. Kako bi se predstavili parkovi danas, stare razglednice, viđene očima pulske umjetnice Monike Petrović, ”pretočene” su tehnikom akvarela u suvremena umjetnička djela. Osim slikama, umjetnica se predstavlja keramičkim predmetima – mirisnim keramičkim pločicama sa tlocrtnim dispozicijama parkova i posudama s motivima listova biljaka zastupljenih u parkovima.

Gostujućoj izložbi Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja u Rijeci pridružit će se dijelom o perivoju Guvernerove palače (autorica Tamara Mataija) na kojem će se perivoj obraditi na isti način na koji su obrađeni parkovi u okolici Arene. Predstavit će se muzejski materijal vezan uz izgradnju perivoja (nacrti), a razglednicama i fotografijama pratit će se njegove promjene.

Kompleks Guvernerove palače, (kojega čine: glavna zgrada, istočni i zapadni aneks s arkadama i krovnim vrtovima, perivoj s fontanama južno od građevine i ogradni zid s dvjema stražarnicama i dvjema kapijama), projektiran je kao jedinstvena cjelina u dominantno renesansnom stilu, čiji je Alajos Hauszmann bio veliki poznavatelj te je ostvarena renesansna ideja o prožimanju arhitekture pomoću stubišta, terasa i paviljona. Parter ispred istočnih i zapadnih arkada simetrično je organiziran. Ortogonalno organizirane staze na čijem se sjecištu nalaze fontane, dijele parter na četiri pravokutne zelene površine.
Perivoj je kao i palača imao burnu prošlost. Od njegove iz gradnje do kraja Drugoga svjetskog rata perivoj je privatan i koristite ga stanari palače: mađarski guverneri te njihove obitelji i gosti, D´Annunzio i ostali kratkotrajni stanari do aneksije Rijeke 1924., zatim talijanski prefekti (koji su sebe nazivali guvernerima) budući da je palača bila sjedište talijanske Kvarnerske provincije. Perivoj je obnovljen 1939., a za provođenje radova angažirano je poduzeće Fratelli Sgaravatti Piante iz Saonare – Padova. Tvrtka se bavila proizvodnjom i prodajom bilja otkako je osnovana 1820., 1930-ih godina bavila se i projektiranjem te provedbom radova na uređenju perivoja, a uspješno posluje i danas.
Nakon kapitulacije Italije 1943. u palači je smještena njemačka vojska te nakratko i narodnooslobodilačka vojska 1945.
Nakon oslobođenja postupno se u zgradu počinju useljavati kulturne organizacije te ona ubrzo postaje Centralni dom kulture, a njezin se perivoj otvara javnosti.
Ukidanjem Doma kulture 1954. zgradom i perivojem upravlja Muzej, a zelene površine uređuje riječka tvrtka Parkovi i nasadi. U zimskom vrtu nakon Drugoga svjetskog rata djeluju ugostiteljski sadržaji, koji se šire i na perivoj. U perivoju se također postavljaju i muzejski eksponati poput sidra, torpednih cijevi, kamenih spomenika itd. Međutim, neriješeni vlasnički odnosi nakon promjene vlasničkog sustava koji je donijela samostalnost Republike Hrvatske dovele su do zatvaranja ugostiteljskog objekta i dugotrajnog razdoblja nekorištenja koje je rezultiralo zapuštanjem i devastacijom tog dijela građevine kao i samog perivoja.
Srećom, u posljednjih desetak godina Muzej je stjecanjem vlasništva nad cijelim kompleksom učinio znatne napore da se stanje promijeni. Veći dio dokumentacije spreman je za realizaciju, dok je dio u završnoj fazi.
Nadamo se da će u sljedećim godinama perivoj zasjati novim sjajem i postati nezaobilazno mjesto druženja novim naraštajima.