Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

organizator: Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

autorica stručne koncepcije : Denis Nepokoj

stručna suradnica: Tamara Mataija

dizajn izložbe: Vesna Rožman

otvorenje izložbe: 17. svibnja u 20 sati u Pomorskom ipovijesnom muzeju, Muzejski trg 1

izložba ostaje otvorena do 15. studenog 2013.

Izložba Teatar i povijesni prizori priča je o razvoju scene i scenskih prostora u Rijeci od prvih zapisa o društvenom životu u Gradu do današnjih dana.

Ispreplićući povijest Grada s poviješću kazališta želi se ukazati na njihovu neodvojivu povezanost i činjenicu da se,  jednako kao što se građani ogledaju u slici Grada, Grad nerijetko ogleda na sceni svojega kazališta.

Okosnice ove muzejske kazališne priče su dvojica Riječana koji su svojim snažnim osobnostima, svaki u svoje vrijeme, snažno obilježili riječki kazališni život i jedna kazališna predstava – najsnažnija veza Grada i njegova kazališta u dugoj povijesti scenskoga života u Rijeci.

Početke ozbiljnijega kazališna života ili života scene obilježio je Andrija Ljudevit Adamić – vizionar, čovjek uvijek korak ispred vremena u kojem je živio i koji je gradu podario Adamićevo kazalište. Djelujući gotovo puno stoljeće – od 1805. do 1885. Adamićevo je kazalište bilo središte kulturnog i društvenog života grada u vremenu njegova najintenzivnija razvoja.

Ivan pl. Zajc skladatelj i dirigent, rođenjem Riječanin koji svoj skladateljski, glazbeni put započinje kao dijete u Adamićevu kazalištu, a nastavlja ga u Milanu, Rijeci, Beču i Zagrebu i koji u hrvatskoj glazbi ostavlja trajan trag, a čije ime s ponosom nosi riječka nacionalna kazališna kuća.

I napokon,  predstava Vježbanje života autorskog tima: Nedjeljko Fabrio, Darko Gašparović, Georgij Paro, Zlatko Kauzlarić Atač, Marija Žarak i Igor Savin koji su Rijeci darovali spektakla stoljeća – predstavu koju su Riječani prepoznali kao predstavu o identitetu Grada, s kojom je živio i Grad i sam pretvoren u scenu i koja je do danas ostala najsnažnija veza Grada i njegova kazališta.