Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

autorice izložbe: Tea Perinčić i Ana-Maria Milčić
autori dizajna izložbe: Sanjin Kunić i Nikolina Radić Štivić
otvorenje izložbe: 12. rujna 2019. u 19 sati u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka
izložba ostaje otvorena do 31. siječnja 2021.

Kao uvod u projekt Granice–između reda i kaosa koji Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka provodi
u sklopu programa Doba moći, Europske prijestolnice kulture Rijeka 2020., u Muzeju će biti postavljena izložba koja tematizira stogodišnjicu D’Annunzijeve okupacije Rijeke 12. rujna 1919. godine.
“Città olocausta” ili jednostavno “Mučenica” D’Annunzijev je naziv za Rijeku. Stoga će se na izložbi Grad u doba njegove okupacije (1919.-1921.) predstaviti kroz personifikaciju Rijeke kao žene u onodobnim umjetničkim djelima. Izložba istražuje položaj žene i ulogu ženskog tijela za vrijeme političke nestabilnosti i vojnog konflikta, točnije poistovjećivanje teritorija i nacionalnih granica sa ženskim tijelom.
U talijanskoj međuratnoj političkoj retorici Rijeka kao mjesto iredentističkog interesa (lokacije izvan talijanskog teritorija za koje se vjerovalo da pripadaju Italiji te da je bez njih država nepotpuna; od tal. riječi irredente – neispunjen) zauzima značajno mjesto kao locus regeneracije. Drugim riječima, nastavljajući s devetnaestostoljetnim narativom talijanske regeneracije (Risorgimento) Rijeka postaje mjesto kroz koje Italija može popraviti svoje geopolitičko stajalište. Kroz političke govore Gabriela D’Annunzija grad Rijeka postaje žensko tijelo, a politički, ratni i nacionalni motivi počinju se isprepletati s erotikom, tjelesnošću, ali i nasiljem. Radovi futurističkih umjetnika, pogotovo vođe Filippa Tommasa Marinettija, pokazuju slično prepletanje teritorija, nacionalnosti, rata, erotike i ženskog tijela u kontekstu Rijeke i iredentizma. Istovremeno hrvatski satirični časopis Koprive i riječki talijanski La Vedetta d’Italia, kao i niz propagandnih materijala koriste istu analognu antropomorfiziranu verziju Rijeke, Italije i Jugoslavije. Kroz feminističku i postkolonijalnu prizmu istraživanja izložba prati umjetničku, propagandnu i osobnu korespodenciju vezanu uz Rijeku u to doba.
Izložbom se aludira i na D’Annunzijev odnos prema ženama u njegovu životu koje su nakon okončanja veze s Gabrielom D’ Annunzijem bile “fizički i emocionalno iscrpljene”, baš poput grada Rijeke.