Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Žensko oglavlje – rub

Žensko oglavlje – rub
otok Krk
19. stoljeće
pamuk, tkano
240 × 38 cm
PPMHP EO 973

U nošnjama jadranske zone ističu se dugačka ženska oglavlja složena na osobit način, tzv. rubovi. U prosjeku su dugački oko dva metra, široki 40–50 cm, a slažu se po dužini u četiri dijela. Tako složenim rubom omata se glava žene na različite načine, ovisno o lokalitetu kao i dobi i statusu žene (djevojčica, udana žena, udovica).
Usporedimo li današnji rub s mnogim prikazima pokrivanja ženske glave iz ranijih vremena, ustanovit ćemo da mu umnogome odgovara vrlo raširen način pokrivanja ženske glave u pučkoj nošnji srednje i zapadne Europe od 11. do u početak 14. stoljeća.
Upravo, općepoznat povez Gebende, znan i kao End und Gebänd gotičke pučke nošnje, svojim oblikom, službom, ali i semantikom same riječi odgovara krčkom rubu. Gotičkom elementu treba potražiti podrijetlo u slavenskom inventaru, pa ćemo rub označiti kao jedan od onih materijalnih predmeta koji u ranome srednjem vijeku iz slavenskog svijeta prodiru u srednju Europu, i ondje postaju opći posjed u izdignutoj gotičkoj stilizaciji. Podatke o rubovima nalazimo i u testamentima iz 17. stoljeća, odnosno u glagoljskoj notarskoj knjizi vrbničkog notara Ivana Stašića.
Rub je za svakodnevnu uporabu bio izrađen od bumbaka (pamuka), dok se za svečanije prigode nosio rub od lanenog platna, batista (lagana tkanina od pamuka ili lana), ali i svile, koju su sami proizvodili uzgajajući dudov svilac.
Rubovi su ukrašeni različitim vezenim ili utkanim vegetabilnim i geometrijskim motivima, kao i čipkom i resama. Bogatstvo ukrasa također je ukazivalo na starosnu dob žene: u poznijim životnim godinama ukrasi na rubu bili su gotovo sasvim reducirani. Podaci iz druge polovice 19. stoljeća potvrđuju da su u to vrijeme djevojčice još odlazile u školu pod rubom. Ipak, nošenje ruba iz svakodnevne uporabe iščezava već početkom 20. stoljeća. Danas je on još prisutan isključivo prigodom različitih folklorno-turističkih manifestacija.