Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Svečana odora baruna Vinka Zmajića

Menten
Weiner es Grunbaum
Budimpešta
2. pol. 19. stoljeća
baršun, mjed, staklo, tirkiz,
pozamanterija, filigran, tkano,
krojeno, vezeno, 51 × 86 cm
PPMHP KPO-ZO 14389

Dolama
Weiner es Grunbaum
Budimpešta
2. pol. 19. stoljeća
svileni damast, bijeli saten, svila,
pozamanterija, filigran, mjed,
staklo, tirkiz, tkano, krojeno,
vezeno, 51 × 86 cm
PPMHP KPO-ZO 14390

Kravata
Budimpešta
2. pol. 19. stoljeća
svilena tkanina, čipka od zlatne
srme, tkano, kukičano
11 × 102 cm
PPMHP KPO-ZO 14393

Paradna sablja
Budimpešta
2. pol. 19. stoljeća
čelik, mjed, zlato, tirkiz, staklo,
kovano, lijevano, pozlaćeno
dužina 97 cm, dužina sječiva 78 cm
PPMHP KPO-ZO 22253/1

Korice sablje
Budimpešta
2. pol. 19. stoljeća
drvo, mjed, staklo, tirkiz, baršuno,
rezbareno, vezeno
dužina 82 cm
PPMHP KPO-ZO 22253/2

U Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka čuvaju se tri portreta članova obitelji Zmajić: baruna Bartola Zmajića Svetoivanskog, njegove supruge barunice Ane Zmajić te njihova sina Vinka Zmajića. Na tim su portretima baruni Bartol i Vinko prikazani odjeveni u svečane odore husarskog tipa s paradnim sabljama. Od početka 19. pa sve do početka 20. stoljeća bilo je u modi da se visoki državni dužnosnici odijevaju u odore izrađene u stilu konjaničkih vojnih odora ugarskih husara iz 18. stoljeća. Takva su odijela za svečane prigode izrađivana u uglednim budimpeštanskim krojačnicama te su se prodavala u kompletu s jednako ukrašenim paradnim sabljama i opasačima. Svečana odora baruna Vinka Zmajića proizvedena je u krojačnici Wiener es Grünbaum u Budimpešti, a dio odore ukojoj je naslikan na portretu sačuvan je u fundusu Muzeja.
Porodica Zmajić podrijetlom je iz Korčule, gdje se 1696. po prvi put spominju Vinko Smaich i njegova žena Katarina Ragusin. Vinko III. Zmajić dolazi 1797. u Bakar. Ondje se oženio Antonijom Medanić. Njihov je sin Bartol Benedikt Zmajić (1813–1888) nakon završena pravnog studija radio isprva u Bakru, a potom pri riječkom Guberniju. U razdoblju od 1852. do 1860. bio je predsjednik i inspektor Središnje pomorske oblasti. Osobito se zalagao za javno dobro i unapređenje zdravstvenih prilika, i to pomažući stanovništvo za vrijeme velike epidemije kolere, koja je 1855. godine zadesila Rijeku i okolicu. U razdoblju od 1861. do 1868. obnašao je čast velikog župana Riječke županije. Zbog svojih je zasluga uzdignut u red viteza (1855) i baruna (1876) te je odlikovan Redom viteza Željezne krune II. i III. razreda, a uz nasljednu plemićku titulu baruna dodan mu je pridjevak Svetoivanski. Od 1870. godine zastupnik je u Hrvatskom saboru i delegat u Ugarskom parlamentu. Bio je velik rodoljub, vatreni ilirac, prijatelj bana Ivana Mažuranića i Josipa Jurja Strossmayera. Iz braka s Anom, kćeri svojega strica Marka Antonija Zmajića, brodovlasnika iz Odese, imao je dvojicu sinova. Dok se stariji sin Ivan (1861–1904) posvetio vojnoj karijeri, mlađi je sin Vinko (1870–1920) poput oca studirao pravo te je potom obnašao razne dužnosti u Kotarskoj oblasti Sušak. Bio je kraljevski vladin povjerenik s titulom savjetnika. U razdoblju od 1913. do 1918. godine Vinko Zmajić Svetoivanski obnašao je dužnost velikog župana Modruško-riječke županije sa sjedištem u Ogulinu. Za života je bio odlikovan viteškim križem reda Franje Josipa I. i viteškim križem Leopoldova reda te komendatorskim viteškim križem sv. Grgura.
Sablja koja je pripadala barunu Vinku Zmajiću, velikom županu modruško‑riječkom, paradna je, bogato ukrašena sablja tipa karabela. Paradna sablja Vinka Zmajića ima sječivo husarske konjaničke sablje s dekorativnim elementima, a na isti su način ukrašene i drvene korice obložene purpurnim baršunom. Držak je izrađen na turski način, bogato ukrašen gravurama i jetkanjem. Na glavici drška aplicirano je ovalno zrno rubina u vjenčiću od manjih zrnaca tirkiza. Križnica je izvedena s kraćim ravno pruženim kracima. Sprijeda se nalazi ukrasna rozeta s tirkizom i rubinom u sredini, dok je na naličju ukras rozete u stilu neohistoricizma. Na sječivu se nalazi ugravirani prikaz Majke Božje od Bezgrešnog začeća s ugraviranim natpisom u kurzivu MARIA MATER DEI DETRONA HUNGARIO SUETUUM PRESITUUM CONFUGIO, dok je s druge strane sječiva ugraviran prikaz dvostrukoga križa s natpisom IN HOC SIGNO VINCES/DEUS EXERCITUM BELLATOR FORTISSIME ESTOMECUM.