Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Suknja od krzna – kotiga

Suknja od krzna – kotiga
otok Krk
2. pol. 19. stoljeća
koža, runo, vuna, juta, svila,
štavljeno, tkano
115 × 120 cm
PPMHP EO 964

Tek rijetke etnografske zbirke primorske regije danas u svom fundusu kriju primjerke kotige, duže suknje od janjećih kožica s krznom, koje se, kako bi bolje grijalo, nosilo okrenuto prema tijelu. Tako rijetka očuvanost suknje ukazuje i na njezinu veliku vrijednost.
Sastojala se od dvaju dijelova – suknje i prsluka, a obično je sastavljena od više koža, što je ovisilo o veličini samih koža, ali i kotige. Upotreba krzna za zimsku i, uopće, za reprezentativnu odjeću na ovom području zajednička je s obližnjim
istarskofurlanskim zaleđem.
Gornji dio od sukna, tzv. kas, obično je podstavljen grubim domaćim platnom. Sprijeda je na suknji rasporak, tzv. žepić. Uz kotigu su se nosile košulje s otvorenim rukavima, na koju su žene oblačile i kratku jaknu, tzv. suknjicu od škarlata.
Kako je to i uobičajeno u tradicionalnom odijevanju, kotiga svakoga kraja imala je poneku osobitost, čime se isticala među kotigama iz okolnoga prostora. Tako su se ukrasi razlikovali od mjesta do mjesta, ponegdje je donji porub ukrašen crvenim, ponegdje ljubičastim suknom ili pak suknom koje druge boje. Tako je, primjerice, dobrinjska kotiga mogla služiti i za radosne svečanosti i za korotu (za razliku od Omišlja, gdje su bogatije fameje imale i po dvije kotige, jednu za radost, drugu za žalost, a ponekad se ta skupocjena odjeća i razmjenjivala unutar obitelji). Kotige su nerijetko bile i dio miraza djevojke.
Poznata je i kotižica z rukavimi ili pelijić. Takvu zimsku nošnju nosile su male djevojčice od devet mjeseci do šest ili sedam godina. Bila je izrađena od janjeće kože, većinom bez ukrasa. Podžupić, tj. gornji dio s rukavima, bio je prišiven na kotižicu. Djevojčice starije dobi nosile su kotige kao i odrasle žene.
Izradom kotiga bavili su se kotižari. Jedan od crikveničkih majstora kotižara bio je Matejčić Kotižar, koji je živio i radio na Petaku. On je na petačkoj obali, koja obiluje izvorima slatke vode, vrutcima, štavio, ispirao i sušio kože od kojih je šivao kotige. Cijela je obitelj stoga dobila nadimak Kotižari.