Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Stojeći sat

Stojeći sat
nepoznati autor
Njemačka (?)
18/19. stoljeće
orahovina, lim, staklo, uljane boje
90 × 33 × 23 cm
PPMHP KPO-ZUO 2953

Iako je njihova uporaba u prošlosti bila raširena, sačuvan je mali broj satova s drvenim mehanizmom. Jedan takav sat, datiran u posljednje razdoblje njihove proizvodnje, čuva se i u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka.
Satovi s drvenim mehanizmima počinju se izrađivati u južnoj Njemačkoj u drugoj polovici 14. stoljeća. U početku su se upotrebljavali u samostanima kao jednostavne budilice s jednom kazaljkom i zvonom, a postupno im se upotreba proširila na crkve, gradske vijećnice i dvorce njemačkog plemstva. Do kraja 16. stoljeća jednostavni drveni satovi upotrebljavali su se u svim imućnijim kućanstvima diljem Europe. Iako ih je većina bila proizvedena u Njemačkoj, najstariji sat s drvenim mehanizmom postavljen je u Gradskom tornju u belgijskom gradu Gentu 1376.
Vrsta drva koja se koristila za proizvodnju satova varirala je od regije do regije. Zupčanici su se u Engleskoj, Njemačkoj i Francuskoj izrađivali od hrasta, u Austriji i Švicarskoj od drva kruške i jabuke. Također je pogodno bilo drvo cedra, breze, lijeske i šljive. Svaka vrsta drva zahtijevala je specifičnu obradu i način sušenja, za što je bilo potrebno znanje i iskustvo. Mehanizam se pokretao na utege, koji su bili kameni, a pričvršćivali su se konjskom dlakom. Do 17. stoljeća drveni su se satni mehanizmi razvijali paralelno s metalnima, ali njihova je upotreba bila raširenija jer je drvo je bilo lakše dostupno i jeftinije od metala. Satni mehanizam tada je bio relativno jednostavan te preciznost obrade sitnih dijelova kakvu omogućava metal nije bila od ključne važnosti.
Brojni tehnički izumi u 18. stoljeću koji su utjecali na razvoj i poboljšanje satnih mehanizama nisu se mogli primijeniti na one izrađivane od drva. Zbog nemogućnosti izrade sitnih dijelova od drva te zbog nemogućnosti mehanizacije takve proizvodnje do sredine je 19. stoljeća zamrla izrada drvenih satnih mehanizama.
Kućište sata koji se čuva u Muzeju vijencima je podijeljeno na tri superponirane cjeline: bazu, trup i atiku. Na tri strane baze i trupa, unutar drvenog skeleta, umetnute su slike pejzažne tematike. Na slikama se s prednje strane nalaze prorezi kako bi se mogli vidjeti pomični dijelovi kojima upravlja mehanizam sata. Kroz dva se pravokutna otvora na donjoj slici očitavaju dani u tjednu i datum, a kroz segmentni otvor na gornjoj slici vidi se kazaljka s brojem koji označava sate, i koja se kreće duž otvora pokazujući minute. Unutar atike smještena je kugla koja pokazuje dan i noć. Stražnju stranu kućišta zatvaraju drvena vrata, iza kojih je smješten drveni mehanizam s pogonom na utege. Mehanizmu nedostaju zaprečnica, njihalo i zupčanik.