Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Riječki i bakarski papirni novac

Bon od 5 karantana
Rijeka, 1848.
papir, tiskano
7 × 10 cm
PPMHP KPO-NZ P27

Bon od 10 karantana
Rijeka, 1848.
papir, tiskano
7 × 10 cm
PPMHP KPO-NZ P28

Bon od 3 karantana
Rijeka, 1849.
papir, tiskano
7 × 10 cm
PPMHP KPO-NZ P29

5 krajcara u srebru
Gradsko-kotarska peneznica u
Bakru, 1849, 1. emisija
papir, tiskano
7,6 × 10,6 cm
PPMHP KPO-NZ P22

5 krajcara u srebru
Gradsko-kotarska peneznica u
Bakru, 1849, 2. emisija
papir, tiskano
7 × 10 cm
PPMHP KPO-NZ P23

Numizmatički materijal, danas pohranjen u Numizmatičkoj zbirci Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja, prikuplja se od nastanka ideje o osnivanju muzeja u Rijeci 1875. te je uz prirodoslovnu i arheološku građu činio okosnicu prvog postava Musea Civica, ustanovljena 1893. godine. Uz lijevane i kovane novce, koji su najbrojniji i koji pokrivaju razdoblje antike pa sve do 20. stoljeća, u Zbirci se čuva i drugi raznovrsni numizmatički materijal – medalje, plakete, žetoni, pasje značake, papirni novac i vrijednosnice. Osim numizmatičkog materijala sakupljena darivanjem i otkupima u Zbirci se čuvaju i brojni arheološki nalazi novca.
U kriznim, ratnim i poratnim vremenima, kada je u prometu nedostajalo državnog novca, kao i u trenucima neriješene državne pripadnosti Rijeke gradske su vlasti pribjegavale tiskanju vlastita papirnog novca. U Numizmatičkoj zbirci muzeja sačuvani su rijetki primjerci komunalnog novca (bonovi) koji su izdavale gradske vlasti, ali i drugi papirni novac koji nosi riječka obilježja. Osim predmeta koji se ubrajaju u riječku numizmatiku u Zbirci se čuvaju primjerci novčanica koje su izdavale ili ovjeravale i druge lokalne jedinice.
Za vrijeme austrijske uprave na području Rijeke osim papirnog i kovanog novca velikih nominala u prometu se upotrebljavao i sitan kovani novac. Novčarska kriza zahvatila je 1848. godine cijelu tadašnju Monarhiju, pa tako i Rijeku. Kriza se među ostalim očitovala i u nedostatku sitnog kovanog novca u prometu, pa je gradska uprava nastojala riješiti problem stavljanjem u optjecaj gradskog papirnog novca, bonova malih apoena zvanih karantan (tal. carantan, njem. kreuzer, hrv. krajcar, križar). Naredbu o tiskanju novčanica potpisao je gradski potkapetan Agostino Tosoni (1804–1856), a tiskane su u riječkoj tiskari braće Karletzky na papiru riječke tvornice papira Smith & Meynier. Izdavane su u tri emisije (1848, 1849, 1950) u nominali od 3, 5 i 10 karantana, a bile su u optjecaju do 1853. godine, kada je prefekt grada barun Kellersberg naredio njihovo povlačeje iz prometa. U promet je bilo stavljeno otprilike 200000 novčanica u vrijednosti tadašnjih 16500 forinti, ali je malo primjeraka ostalo do danas sačuvano.
Iz istog razdoblja u kojem se javljaju riječki karantani ostao je sačuvan i rijetki papirni novac Gradsko‑kotarske peneznice u Bakru. Odlukom uprave grada Bakra 1849. godine stavljene su u promet u dvije emisije komunalnog (gradskog) papirnog novca u apoenima od 3, 5, i 10 krajcara u srebru. Na tim se jednostranim novčanicama nalazi i prikaz grba grada Bakra iz tog razdoblja.
Riječke karantane i bakarske krajcare bilo je lako krivotvoriti, o čemu svjedoče i sačuvani sudski spisi o procesu protiv vlasnika tiskare Karletzky, Karla, kojeg se teretilo da je prilikom njihova tiskanja određeni broj novčanica krivotvorio. Krivotvorenje novca česta je pojava, koje nije bio pošteđen ni riječki novac, a s tim se fenomenom susrećemo i u kasnijim razdobljima riječke povijesti.