Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Quartetto

Quartetto
Umberto Veruda
Trst
1892.
platno, ulje
140 × 180 cm
sign. sred. d. U. Veruda 1892.
PPMHP KPO-LZ 2338

Slika Quartetto poznata je i pod imenom Nel saloto, a zajedno s nešto ranije nastalim slikama Duetto i Terzetto prikazuje mondeni život visokog društvenog sloja na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće. To je razdoblje znano i pod terminom fin du siècle, odnosno la belle epoque, a karakterizira ga sveopći optimizam, razvoj novih tehnologija i znanstvenih spoznaja, pod čijim utjecajem dolazi i do novog poimanja u
umjetnosti.
Tipičan predstavnik tog vremena i autor ovih slika poznati je tršćanski slikar Umberto Veruda (1868–1904).1 Nakon školovanja na Akademiji u Monacu (1886), gdje prijateljuje s Carlom Wostryjem i Isidorom Grünhutom, te povremenih boravaka u Parizu, Rimu, Berlinu i Beču Umberto Veruda vraća se u rodni grad, gdje kao vrstan crtač, karikaturist i ilustrator, ali prvenstveno zahvaljujući svojim portretima i slikama iz mondenog života postiže velik uspjeh.
Nakon što su izložene u galeriji Giuseppea Scholliana slike su otkupljene kako bi se opremio ljetnikovac carice Elizabete Amalije Eugenije (1837–1898), bavarske princeza iz kuće Wittelsbach, supruge cara Franje Josipa I. Habsburga. Iako se Elizabeta kao šesnaestogodišnjakinja iz ljubavi udala za Franju Josipa I, njihov zajednički život nimalo nije nalikovao životu iz bajke. Pod teretom dvorskog protokola i stalnom paskom svekrve, carice Sofije, Elizabeta je često pobolijevala. Shrvana obiteljskim tragedijama, smrću dvogodišnje kćeri Sofije i sina jedinca, prijestolonasljednika Rudolfa povlači se na Krf, gdje 1890. godine gradi vilu Achilleion, posvećenu mitskom grčkom junaku Ahileju. Nakon njezine smrti vilu je od njezinih nasljednika 1907. otkupio njemački car Wilchelm II, a kolekcionari su došli u posjed brojnih slika.
Sve tri slike izložene su 1922. godine na retrospektivnoj izložbi djela Umberta Verude na venecijanskom bijenalu, i to kao vlasništvo Ottavia Schmitza iz Beča, brata poznata tršćanskog književnika Itala Sveva (Ettore Schmitz). Ottavio Scmitz bio je dugogodišnji najbolji prijatelj i pokrovitelj Umberta Verude, s kojim je dijelio strast prema umjetnosti i boemskom životu. Kako je tridesetih godina u Rijeci bila izuzetno živa inicijativa da se umjesto postojećega Musea Civica, muzeja zavičajnog profila, osnuje Galerija moderne umjetnosti2 nabavlja se, otkupom i donacijama, niz vrhunskih djela, među kojima 1936. i slika Quartetto Umberta Verude.