Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Prsluk za spašavanje s parobroda Titanic

Prsluk za spašavanje s parobroda
Titanic
Southampton
1912.
platno, pluto
5 × 32 × 127 cm
PPMHP OPP-ZNI 92

Prsluk za spašavanje s broda Titanic pripadao je pomorcu Josipu Caru iz Rijeke. Pomorac Josip Car bio je član posade parobroda Carpathia, brodara Cunard Line. Nakon povratka iz New Yorka i dolaska Carpathije u Rijeku Car je prsluk zadržao u svom vlasništvu, da bi ga nakon osnivanja Gradskog muzeja Sušak tridesetih godina 20. stoljeća predao na čuvanje tom muzeju. Prsluk se sastoji od osam malih i četiri velika plutena kvadra, a prebacivao se preko glave i vezao oko struka.
Konobar Josip Car, član posade putničkog broda Carpathia, ukrcao se na brod u Rijeci 7. ožujka 1912. godine i ne sluteći da će biti svjedokom najpoznatije mirnodopske pomorske tragedije dvadesetoga stoljeća. Preuzevši službu kao osamnaestogodišnjak, postao je član posade broda koji je povezivao njegovo rodno Primorje i Rijeku s Amerikom. Na putu do svog konačnog odredišta – New Yorka – Carpathia je pristajala u Trstu, Napulju, Palermu, Messini, Genovi i Gibraltaru.
Putnički brod Carpathia bio je u vlasništvu britanske parobrodarske kompanije Cunard Line, koja je još 1903. godine otvorila prekooceansku liniju Rijeka – New York. Svaka dva tjedna jedan je brod iz Cunardove flote kretao iz Rijeke prema Americi odvozeći prepune palube Talijanā, Hrvatā i Mađarā. Polasci su putničkih brodova postali popularni društveni događaji koji bi Rijeku svaka dva tjedna naprosto oživjeli. Ne iznenađuje stoga činjenica da se mnogo Primoraca prijavljivalo za služenje na tim plovilima, pa su zamjetan dio posade brodova činili hrvatski mornari. Do početka Prvoga svjetskog rata iz Rijeke su put Amerike zaplovili brodovi Pannonia, Ultonia, Aurania, Slavonia, Carmania, Ivernia, Saxonia, Laconia, Franconia i, naravno, Carpathia.
Carpathia nije bila spektakularan brod, ali sudbina je htjela da uđe u povijest. A u povijest je igrom slučaja uvukla i Rijeku, i to zahvaljujući više od sedamdeset Hrvata članova posade, koji su u dotada nezabilježenoj spektakularnoj akciji spašavanja uspjeli iz Atlantika izvući iscrpljene preživjele putnike i posadu broda Titanic. Titanic se smatrao nepotopivim brodom. Imao je najnapredniju tehnologiju i bio je, vjerovalo se, najsigurniji brod. Bio je dugačak 269, a širok 28 metara, dok mu je nosivost bila oko 46000 bruto registarskih tona. Dubina gaza iznosila je 10,5 metara, visina od kobilice do zapovjednog mosta 32 metra, dok je visina do vrha njegovih četiriju dimnjaka dosezala 56 metara. Maksimalna brzina Titanica bila je 23 – 24 čvora, a snaga 58620 KS.
Na svoje prvo prekooceansko putovanje Titanic je krenuo iz luke Southampton 10. travnja 1912. godine. Samo četiri dana kasnije, 14. travnja 1912. godine u 23:40, Titanic se pri brzini od 22 čvora na poziciji 41° 46´ N i 50° 14´ W sudario sa santom leda koja ga je jednostavno prepolovila. Potonuo je 15. travnja u 2:20 sati.
Od 2209 putnika i članova posade preživjelo ih je samo 712. Poginulo ih je ili se utopilo 1495. Među stradalima bilo je i 27 Hrvata. Troje je Hrvata spašeno: Nikola Lulić – Draja, Mara Osman-Banski i Ivan Jalševac. Posada broda Carpathia nagrađena je brončanim medaljama, časnici srebrnim, a kapetan Henry Rostron zlatnom medaljom i srebrnim peharom, koji mu je dodijelila Margaret Molly Brown, spašena putnica prvog razreda.
Josip Car, hrabar član posade broda Carpathia, spašavajući je brodolomce s Titanica spasio i dio Titanica. Svome je gradu darovao prsluk za spašavanje s Titanica – svjedočanstvo stradanja gotovo 1500 putnika u hladnom oceanu. Kao jedan od pet sačuvanih primjeraka u svijetu, a jedini u Europi, prsluk je spomen na junake s broda Carpathia, ali i izravna poveznica brodova Titanic i Carpathia s Rijekom.