Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Pismo Gabriela D’Anunzzija riječkom biskupu Isidoru Sainu

Pismo Gabriela D’Anunzzija
riječkom biskupu Isidoru Sainu
Gabriele D’Annunzio
26. prosinca 1927.
papir, rukopis, tisak, vosak, pečat
pismo 33,6 × 24 cm
omotnica 14,5 × 20 cm
PPMHP KPO-PZ 20842

Križ s ametistom
Franco Baronio
Milano
1927.
metal, pozlaćeno, ametist
13,5 x 9,5 cm
PPMHP-KPO-ZUO 20530

Nakon završetka Prvoga svjetskog rata i raspada Austro-Ugarske Monarhije bilo je neizvjesno što će biti s gradom Rijekom. Dio njezinih projugoslavenski orijentiranih građana zahtijeva da se Rijeka priključi novonastaloj Kraljevini SHS, dok se dio tzv. Fiumana priklanja ideji da bi Rijeka trebala biti dio Kraljevine Italije. I dok traju demonstracije u gradu pod kontrolom međunarodnih trupa, 12. rujna 1919. talijanski pjesnik i avanturist Gabriele D’Annunzio poduzima s nekolicinom talijanskih vojnika marš na Rijeku iz mjesta Ronchi u blizini Trsta. U Rijeci ih dočekuje razgaljena gomila. D’Annunzio uime Talijana i Italije upravlja Rijekom nastojeći na taj način primorati službenu talijansku vlast, kao i međunarodnu javnost, da prihvate priključenje Rijeke Italiji. D’Annunzio i njegovi arditi te mnogobrojni talijanski prebjezi, najviše razvojačeni vojnici i njihovi lokalni pristalice – talijanski nacionalisti, eksperimentiraju različite oblike vlasti u Rijeci, uživajući u svemogućim slobodama i često terorizirajući domicilno, netalijansko stanovništvo. Tome je presudila službena talijanska vojska, koja je u pet božićnih dana 1920. godine uspjela istjerati D’Annunzija i njegove ardite iz Rijeke.
Velika popularnost Gabriela D’Annunzia nije umanjena riječkim neuspjehom. On je iz Rijeke odmah odselio u konfisciranu vilu na jezeru Garda, a talijanski kralj Vittorio Emanuele III. dodjeljuje mu naslov Principe di Monte Nevoso (Kraljević Snježnika). D’Annunzio se i nadalje u svojim pjesničkim i političkim istupima često sjeća Rijeke te ne propušta priliku Riječanima zahvaljivati na gostoprimstvu i potpori koju su mu pružili 1919–1920. Godine 1927. u znak posebne zahvalnosti poklanja riječkom biskupu Isidoru Sianu križ s ametistima. D’Annunzio je, za vrijeme svoje kratkotrajne vladavine u Rijeci, imao specifičan, blizak odnos s crkvom, a time i s biskupom. Njegov misticizam i praznovjerje te sklonost ritualima pronašli su svoje uporište u crkvenim obredima, koji su tijekom njegove vladavine često bili povodi za javna masovna okupljanja u Rijeci.