Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Nadgrobni spomenik

Nadgrobna ploča Johanna
Nugenta i kćeri Margherite i Olge
Rijeka
2. pol. 19. stoljeća
mramor, klesano
46 × 90 cm
PPMHP KPO-PZ 17730

Ova nadgrobna ploča nalazila se na zidu obiteljskog mauzoleja Nugenta u kaštelu na Trsatu. Bilo je ukupno osam grobnica. Ploče su sa svih osam grobnica uklonjene prilikom restauracije kaštela šezdesetih godina 20. stoljeća, pri čemu su vjerojatno oštećene. Začetnik ove loze Nugenta bio je grof Laval Nugent od Westmeatha, rođen 1777. u Ballynacornu u Irskoj. Vojničku karijeru izgradio je u službi austrijskog cara iskazavši se u ratu protiv Napoleona. Oženio se groficom Giovannom Riario-Sforzom, koja je bila u rodu s Frankopanima. Stoga je odlučio otkupiti njihove nekadašnje posjede u Hrvatskoj. Tako kupuje dvorac Bosiljevo, Staru Sušicu, Trsat, Dubovac, Januševac i gradi dvorac Stelnik. Ukupno je posjedovao 14 dvoraca. Na Trsatu 1834. smješta svoju umjetničku zbirku i arheološke nalaze s arheoloških iskapanja koje je financirao u južnoj Italiji u Minturnu. Time je zapravo oformio prvi muzej u Rijeci. Član je ilirskog pokreta i zaštitnik Ljudevita Gaja. Smatrao se Hrvatom, pa su njegovi sinovi Arthur i Albert govorili hrvatski jezik. Albert je, štoviše, slijedio očev put kao vojnik i političar te bio gorljiv ilirac i hrvatski domoljub. Nezadovoljan zbog uvođenja apsolutizma Franje Josipa I. napustio je Hrvatsku i, dok je boravio u majčinoj vili u Napulju, započeo je vezu sa sluškinjom s kojom je imao kćer Anu. Najmlađi od Lavalovih sinova, Arthur također je izgradio vojnu karijeru, a bio je poznat i u hrvatskim političkim krugovima u drugoj polovici 19. stoljeća. Zagovarao je hrvatska prava. No obitelj doživljava financijski krah 1881. pa je Arthur prinuđen prodati umjetnine, a arheološku zbirku, posredovanjem Isidora Kršnjavog, prodaje Narodnom muzeju u Zagrebu 1894. Nakon njegove smrti dolazi do sukoba oko nasljedstva između Albertove kćeri Ane i njezina bratića Lavala Nugenta mlađeg, unuka Johana Nugenta koji je stradao kod Brescie 1849. Ana je prisvojila dio Nugentovih posjeda uključujući i Trsat. Većinu su posjeda vrlo skoro preuzeli vjerovnici, dok se Ana pretvarala u čudakinju koja je živjela na Trsatu do svoje smrti 1941. Dobar je dio imovine opljačkan za njezina života te osobito po njezinoj smrti.