Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Motivi iz srednjovjekovnog života

Lov na lastavice
nepoznati autor
Veneto
početak 18. stoljeća
drvena ploča, ulje
118 × 95 cm
PPMHP KPO-LZ 216

U fundusu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka čuvaju se dvije oslikane drvene ploče rustičnog izraza, ali vrlo zanimljive tematike. Jedna prikazuje lov na lastavice pomoću diskova od ogledala s rupom u sredini, a druga prodaju mrtvih ptica. Kako su ploče bile oštećene,1 a prikazi na pločama neuobičajeni, teško je bilo odrediti što uistinu predstavljaju, pa su se dosta dugo koristili pogrešni nazivi kao
što je Igra s pticama i Prodaja riba.
Iako je sam način lova pomoću ogledala još uvijek nepoznat, poznato je da su ptice bile važan dio prehrane ljudi u srednjem vijeku, da su jeli sve što ima krila, od kokoši, patke i purice do goluba, prepelice i lastavice. Da su se lastavice u srednjovjekovnoj Europi koristile u gastronomiji, svjedoči i sačuvani naziv popularnog sanmarinskog jela – lastavičji vratovi. Lastavičje se ulje u ljekarništvu koristilo kod liječenja široka spektra bolesti, od ogrebotina i modrica do reume i bolesti oka i slaba vida, a bilo je i bitan sastojak magijskog recepta za nestajanje.
Drvene su ploče vjerojatno služile kao drvene vratnice ugradbenog ormara, koje je neki venetski slikar izradio prema popularnim grafičkim predlošcima. Bile su u upotrebi negdje na području grada Bakra te su kao dio zbirke Matije Mažića 1935. godine otkupljene za Gradski muzej Sušak. U Gradskom muzeju u Bakru nalaze se još dvije slike slične tematike i izrade.2 Predložak za izradu ovih ploča grafike su broj 76 i 77 iz Venationes Ferarum, Avium, Piscium ili Lov na divlje životinje, ptice i ribe, koje je gravirao Jan Collaert (1566–1628), a objavio Phillipus Gallaeus iz Amsterdama.
Autor crteža slikar je, crtač i dizajner uglavnom poznat kao Joannes Stradanus3 (Jan van der Straet, Giovanni della Strada, Giovanni Stradano), rođen u Brugesu 1532. Prve je poduke dobio od oca Jana van der Straeta (umro 1535), a nakon njegove smrti dvije je godine kod Maksimilijana Francka (1490–1547). Od 1537. do 1540. školuje se u Antwerpenu kod Pietera Aertsena te 1545. postaje majstor i pridružuje se slikarskom cehu sv. Luke. Iste je godine preko Lyona, gdje surađuje s Corneilleom iz Lyona (Corneille de Lyon), otputovao u Italiju. U Firenci dizajnira tapiserije za tvornicu Cosima de’ Medicija Arazzeria Medicea te freske i tapiserije za uređenje čuvenih građevina Palazzo Vecchio i Villa da Poggio a Caiano, a u Rimu surađuje s Danieleom da Volterra na dekoraciji vatikanskog Belvedera. Mnoge od njegovih tapiserija prikazuju lov te su postale izrazito popularne. Prvu je seriju predložaka od 43 urezane ploče s posvetom
za Cosima de Medicija izradio Philip Galle 1578. godine, a ponovljeno je izdanje dopunjeno grafikama A. Collaerta, J. Collaerta, C. Gallea I. i C. de Mallerya te objavljeno 1596. godine.4 O popularnosti motiva svjedoče i naši prikazi, koji se pojavljuju i stoljeće kasnije, sudeći po odjeći ženskih likova i specifičnim pokrivalima za glavu karakterističnim za sam kraj 17. i početak 18. stoljeća. Joannes Stradanus umro je u Firenci 3. studenog 1605.