Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Libreto opere Rovilda di Messina

Libreto opere Rovilda di Messina
G. Frigerio, Ivan Zajc
Rijeka
1859.
papir, baršun, pozlata, tisak,
talijanski jezik
28,4 x 22,5 cm
PPMHP KPO-PZ 14737

Riječki kazališni život, ili životna sceni, u različitim su razdobljima njegova, gotovo dvo i pol stoljetnog trajanja, obilježili ljudi koji su svojim znanjem, talentom i, možda više od svega, strašću prema toj, po svemu specifičnoj umjetnosti, ispisivali kazališnu povijest grada bogate i burne prošlosti. Povijest što se poigravala Rijekom utjecala je i na riječku scenu na kojoj se izmjenjuju pojedinci i kazališne skupine ostavljajući na tim daskama koje život znače trajan trag.
Poduzetni Giuseppe Bono 1765. gradi prvo riječko zidano kazalište, svestrani Andrija Ljudevit Adamić, fasciniran kazališnim životom Beča, daruje 1805. gradu teatar kakvom neima nit u Tarstu druga1, a umjetnici arhitekture Hermann Gottlieb Helmer i Ferdinand Fellner monumentalnom arhitekturom novoga kazališta – Teatra Comunale (Općinskoga kazališta izgrađenog) 1885. ispisuju jednu od najljepših stranica arhitekture historicizma u Rijeci.
Ipak, jedno ime, jedan lik iza čije se skromnosti i jednostavnosti krije talent prepoznat u europskim prijestolnicama glazbe i djelo koje smo baštinili u obliku neprocjenjivo vrijedna glazbenoga opusa, Riječane i danas čine ponosnim sugrađanima velikoga maestra.
Ivan pl. Zajc, čije ime danas s ponosom nosi riječka kazališna kuća, jedna od četiriju nacionalnih, ispisao je najblistavije stranice riječkog glazbenog života. Naslijedivši sklonost prema glazbi od svoga oca Ivana Nepomuka Zajca, vojnog kapelnika i učitelja gudačkih glazbala te dirigenta kazališnog orkestra, Ivan pl. Zajc već kao šestogodišnjak nastupa pred prepunim gledalištem Adamićeva kazališta. Možda je upravo taj nastup odredio budućnost mladoga Zajca koji, unatoč očevu htijenju da ga usmjeri u perspektivnije odvjetničke vode, nastavlja školovanje na Konzervatoriju u Milanu.
U grad u kojem je rođen i u kojem provodi djetinjstvo, Zajc se vraća 1855. i iste godine prvi put javno nastupa u Adamićevu kazalištu, tada Teatru Civicu di Fiume. Nedugo nakon toga postaje ravnatelj i koncertni majstor kazališnog orkestra, a 1859. godine piše glazbu za operu Rovilda di Messina i posvećuje je Bartolu Benediktu Zmajiću, velikom županu Riječke županije.
Rukopis libreta Rovilda di Messina, vrijedan biser riječke glazbene povijesti, čuva se u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja Rijeka. Uvezan je u baršunaste korice sa stiliziranim zlatnim ukrasima i lirom, a uz njega je i pismo Ivana pl. Zajca vitezu Bartolu Benediktu Zmajiću. Libreto je 1950. Muzeju darovao Bartol Zmajić, unuk Bartola Benedikta Zmajića.