Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Keramika iz Podosojne peći

Lončić s jednom ručkom
Mošćenička Draga, Podosojna peć
prva pol. 2. tisućljeća prije Krista
keramika, pečeno
vis. 15,5 cm, Ø oboda 9 cm
PPMHP AO-PPZ 16974

Lonac s jezičastim aplikacijama
Mošćenička Draga, Podosojna peć
prva pol. 2. tisućljeća prije Krista
keramika, pečeno
vis. 19,3 cm, Ø 6,5 cm
PPMHP AO-PPZ 21518

Razvijeno brončano doba, u kome se uz koštana i kamena oruđa sve češće upotrebljavaju i predmeti načinjeni od slitine bakra i kositra – bronce, trajalo je između 1800. i 1200. godine prije Krista. U tom se vremenu prvi put masovnije naseljava kvarnersko otočje s uskim priobalnim pojasom sjevernoga Hrvatskog primorja, o čemu svjedoče i danas vidljivi ostaci suhozidnim bedemima omeđenih gradina. Neki su položaji toliko pomno odabrani i strateški odlično postavljeni da se na njima život, unatoč svim etničkim promjenama, nastavlja do današnjih dana. Takvi su lokaliteti na priobalju Brseč, Mošćenice, Veprinac, Kastav, Grobnik, Trsat, Bakar, Bribir ili položaji na otocima poput Omišlja, grada Krka, Belog, Lubenica, Osora, Raba. Ne znamo ime naroda čija se kultura proteže od tršćanskog Krasa do sjeverne Dalmacije.1 Uz naseobine na istaknutim, lako branjivim vrhuncima, oni grade i priobalna naselja povrh zaštićenih uvala i morskih tjesnaca, što znači da su se bavili ne samo poljoprivredom i stočarstvom već i trgovinom sa susjednim regijama.2 Ipak, čini se da im je osnovni izvor prehrane predstavljalo stočarstvo sezonskoga tipa, što se dobro vidi na primjeru jednog malog pećinskog staništa kao što je Podosojna peć u zaleđu Mošćeničke Drage. U pećini je ustanovljeno horizontalno uslojavanje taložina, odnosno izmjenjuju se tanki slojevi pepela i gara sa slojevima šišmiševa izmeta, tako da u presjeku iskopane površine taložine imaju izgled torte s brojnim tanjim i debljim slojevima. Taj oblik naslaga nastaje prigodom sezonskog ili povremenog boravljenja manje skupine ljudi u pećinskom zakloništu. Oni borave na gradinskim naseljima, koja su smještena na istočnim obroncima Učke između 600 i 800 metara nadmorske visine. Tijekom zime visoko položeni pašnjaci zaleđeni su ili pod snijegom, i tada se ljudi spuštaju u staništa bliže morskojobali, na uzvisine između 100 i 300 metara nad morem. U tim sezonskim migracijama povremeno su korištena i pećinska zakloništa.
Podosojna peć bila je povremenim staništem u dugom razdoblju od početka razvijenog brončanog doba pa sve do početka željeznog doba. Predstavljeni primjerci keramičkih posuda oblikovani su na način karakterističan za brončano doba Istre i Kvarnera.
Ova u pravilu neukrašena keramika ima vrlo plastično oblikovane tzv. jezičaste ručke, kao i koljenasto presavijene ručke sa sedlasto proširenim gornjim dijelom. Šećući se po gradinama našeg kraja, i danas se još može naići na ulomke ovako oblikovanih posuda i karakterističnih ručica. Takve oblike novoformirani narodi Histra i Liburna u željeznom dobu više ne koriste.