Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Giovanni de Ciotta

Giovanni de Ciotta
Emanuele Gallico
Rijeka
oko 1875.
platno, ulje
70 x 54 cm
sign. sred. L. E. Gallico
PPMHP KPO-LZ 2345

Giovanni Ciotta rođen je 24. travnja 1824. u Rijeci kao sin bogata trgovca Lorenza i Adrijane Marije, kćeri A. Lj. Adamića. Svojom je političkom djelatnošću obilježio posljednja tri desetljeća 19. stoljeća. Završio je Vojnu akademiju u Beču te je sudjelovao u borbama u Italiji 1848–1849, a nakon toga službovao je u garnizonima u Veroni i Veneciji, gdje se sprijateljio s admiralom austrijske flote barunom Maxsimilianom von Sterneckom i grofom Hadikom, majordomom nadvojvode Maxsimiliana. Iz vojne se službe povlači 1859. kao vojni inženjer. Oženio se 1863. Natalijom rođ. Zahony Ritter (1832–1895) i imali su dvije kćeri, dok je Natalija iz prvog braka s Pietrom Scarpom imala još petero djece. Vodila je aktivan društveni život. Pisala je i objavljivala romane na njemačkom i talijanskom jeziku. Godine 1850. izabrana je za predsjednicu riječke podružnice Crvenoga križa, a 1867. osniva Società Pic-nic, društvo koje se bavilo dobrotvornim radom i prikupljanjem pomoći za siromašnu djecu.
Giovani de Ciotta obnaša dužnost riječkog gradonačelnika od 1872. do 1896. Za vrijeme svoje uprave postavlja urbanističke temelje moderne Rijeke. Kao izrazito energična osoba pokretač je brojnih komunalnih intervencija zahvaljujući kojima Rijeka poprima izgled modernog grada. U njegovo vrijeme gradi se novo kazalište i kompleks zatvorene tržnice, obnavlja i proširuje Gradska vijećnica – Municipij te uređuje gradska infrastruktura. Za svoje je zasluge odlikovan Viteškim križem Kraljevskog Ugarskog reda sv. Stjepana, Komanderskim križem i ordenom Željezne krune III. reda cara Franje Josipa I, Ordenom komandera sv. Mauricija i sv. Lazara Savojske dinastije te Ordenom viteza II. klase pruskog reda s krunom. Počasni je član Trgovačke i industrijske komore u Rijeci, predsjednik je upravnog odbora i delegacije općine, predsjednik administrativnog savjeta Kreditne riječke banke, direktor Mađarskog akcijskog trgovačkog društva itd. Zbog pojačane centralizacije za vrijeme vlade Dezsőa Bánffyja dolazi u sukob s mađarskom vlašću te se povlači s položaja guvernera. Umro je u Lovranu 1903. godine.