Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Gazophylacium

GazophylaciumKPO-ZKP 17380
Joannis Bellosztenecz
Zagreb
1740.
papir, tisak
24 × 22 × 14 cm
opseg 2000 stranica
PPMHP KPO-ZKP 17380

Gazophylacium, ij. g. n. kinchena komora, hisa, ali meszto gdeje szpravlyen kinch, tarna komora, blago, zlato-szranische.
Gazofilacij ili latinsko-ilirska riznica riječi dvodijelni je rječnik koji sadrži oko 40000 latinskih riječi te oko 25000 ilirskih. Od iznimna je značaja za hrvatsku jezičnu znanost jer navodi riječi iz triju narječja – kajkavskog, čakavskog i štokavskog. Sjedinjavanje triju narječja karakteristično je za red pavlina, kojemu je njegov autor Ivan Belostenac (Varaždin 1593. ili 1954 – Lepoglava 1675) pristupio 1616. Belostenec se školovao u Beču i Rimu, bio je prior pavlinskih samostana u Lepoglavi, Sveticama kod Ozlja, Čakovcu i Crikvenici te provincijal reda u Istri.
Književnojezična koncepcija u kojoj se prožimaju svi dijalekti, a na kojoj se temelji Belostenčev rad nadovezuje se na nazore ranih pokupskih glagoljaša, hrvatskih protestantskih pisaca te pisaca ozaljskoga kruga. Postojanje rječnika dokazuje da su jezikoslovci tražili načine uspostavljanja jedinstvenog književnog jezika i prije preporoda.
Temeljni sloj Belostenčevih hrvatskih riječi nastao je tako da je kajkavski leksik obogaćen izborom iz prethodno tiskanih i njemu poznatih rječnika Fausta Vrančića (1595) i Jakova Mikalje (1651) te izborom živih riječi iz slavonskih govora.
Pod zajedničkim nazivom lingua Illyrica na istom je mjestu prikupio leksičko blago svih narječja te ujedno uspostavio jedinstven grafijski sustav. Belostenčeve su rečenice jasne i bogate, a jezik prepun istoznačica, koje svjedoče o autorovoj baroknoj naobrazbi i o bogatstvu tadašnjega hrvatskoga jezika.
Nakon Belostenčeve smrti 1675. rječnik su dovršili i 1740. za tisak priredili pavlini Jerolim Orlović i Andrija Mužar, koji su mu dali i naslov. Nakon objavljivanja Gazophylacium je počeo utjecati na razvoj književnog jezika. Postao je i školskim priručnikom, ali i izvrsnim pomoćnim sredstvom da se međusobno lakše razumiju književnici govornici različitih dijalekata.
Noviji pretisci rječnika objavljeni su 1972. u izdanju Libera i Mladosti te 1998. u izdanju nakladnika Stari Grad iz Zagreba.
Primjerak Belostenčeve knjige u Pomorskom i povijesnom muzeju Hrvatskog primorja ima naslikan grb porodice Paravić na prvoj stranici i pečat knjižnice M. Mažić u Bakru.