Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Fidelissima i indeficienter

FidelissimaKPO-ZGP 80
ženska figura sa svjetiljkom –
personifikacija Rijeke
Joseph von Kramer
početak 20. stoljeća
staklo, mjed, bronca, lijevano
160 × 40 × 68 cm
sign. J. v. Kramer
PPMHP KPO-ZGP 80

IndeficienterKPO-ZGP 81
ženska figura sa svjetiljkom –
personifikacija Rijeke
Alois Majer
početak 20. stoljeća
staklo, mjed, bronca, lijevano
160 × 60 × 68 cm
sign. A. Majer
PPMHP KPO-ZGP 81

Par brončanih figura u podnožju dvokrakog stubišta, koje povezuje ulazni vestibul i atrij na prvome katu, ima funkciju rasvjetnih tijela. Skulpture su oblikovane kao ženske figure koje u rukama uzdignutima iznad glave drže po svjetiljku. Tijela su im prekrivena draperijom, koja je ispod grudi pričvršćena kopčom, a pogledi usmjereni na odmorište podno stubišta. Zakrivljene linije njihovih tijela zrcalno su simetrične te tvore vizualnu i simboličku cjelinu, personifikaciju Rijeke. Svjetiljke u rukama figura imaju po četiri sjenila u obliku čaške cvijeta; tri su cvjetne čaške otvorene i okrenute prema dolje, dok je središnja zatvorena i okrenuta prema gore. Sjenila su izrađena od bijelog stakla i identično su oblikovana kao ona na visećim i stropnim lusterima u atriju Palače.
Skulptura uz lijevi (zapadni) krak stubišta ima na glavi lovorov vijenac, simbol besmrtnosti kojim su se krunili pobjednici i vladari. Antički motiv upućuje na pripadnost Grada, koji je Leopold I. u grbovnici iz 1659. nazvao fidelissima, Ugarskoj kruni. Na postolju je signatura J. v. Kramer.
Joseph von Kramer (1841–1908) školovao se na minhenskoj akademiji kod prof. Wiedemanna te kod prof. Blaesera u Berlinu od 1863. do 1866. Autor je dviju brončanih skulptura na temu Venere u Café Luitpold u Münchenu te stubišnih skulptura Muzeja industrije u Keiserslauternu (u jugozapadnoj Njemačkoj), koje su uništene tijekom Drugoga svjetskog rata.
Figura uz desni krak stubišta ima desnu nogu položenu na posudu iz koje istječe voda, motiv s grba grada Rijeke istaknut natpisom indeficienter, što znači nepresušno, a odnosi se na stalnu odanost Grada Kruni. Na podnožju skulpture ugravirana je signatura A. Majer.
Alois Mayer (Füssen am Lech 1855 – München 1936) školovao se, kao i Joseph von Kramer, na Akademiji u Münchenu. Imao je ključnu ulogu u izradi memorijalnog spomenika princa Leopolda u Nürnbergu, bio je član Nacionalne udruge umjetnika Njemačke i Udruge mihnenskih umjetnika. Za svoj rad nagrađen je Medaljom Ludviga II. Bavarskog za znanost i umjetnost 1901. godine te srebrnom Medaljom princa Leopolda 1910.
Skulpture i viseći lusteri u atriju ne nalaze se u projektnim nacrtima Alajosa Hauszmanna, arhitekta zgrade, kao ni na fotografiji atrija iz 1896. godine, pa su najvjerojatnije izrađeni kasnije. Dokumenti koji bi govorili o narudžbi do sada nisu pronađeni.
Skulpture su 1965. uvedene u inventarnu knjigu Pomorskog i povijesnog muzeja Hrvatskog primorja Rijeka kao dio Zbirke Guvernerova palača. Nalaze se na izvornome mjestu i u izvornoj funkciji.