Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Džepni sat

Džepni satKPO-ZUO 189
Isaac & JJ
Engleska
1. pol. 18. stoljeća
zlato, mjed, pozlata, emajl, rubin
vis. 2,5 cm, Ø 3,5 cm
sign. Isaac & JJ / Rey
PPMHP KPO-ZUO 189

Prije nego što se, tijekom 19. stoljeća, u Rijeci razvio urarski obrt, građani su kupovali satove koji su u grad dolazili razvijenim trgovačkim rutama iz srednje i zapadne Europe, što svjedoči o njihovu ukusu i platežnoj moći te potvrđuje visoku razinu kulture ovoga prostora. Posebnu skupinu čine džepni satovi, koji su izumom ručnog sata istisnuti iz uporabe.
Naziv “džepni” ne opisuje predmet dovoljno precizno jer se sat prvotno nije nosio u džepu, već je bio pričvršćen na lanac i nosio se oko vrata ili za pasom. Tek su krajem 17. stoljeća, uvođenjem prsluka u modu, muškarci počeli sat nositi u džepu, dok su ga žene i dalje nosile na isti način kao i dotada.
Pretpostavlja se da je džepni sat nastao smanjivanjem dimenzija stolnog sata, što su omogućile tehničke inovacije (zaprečnica, pružni i grebenasti izjednačivač sile). Prvi takvi satovi najvjerojatnije potječu iz Nürnberga, koji je uz Augsburg bio vodeći zlatarski i urarski centar u 16. stoljeću. Cilindričan oblik njemačkih džepnih satova derivirao je iz ondašnjih stolnih satova, samo što su bili upola tanji.
Najraniji francuski satovi bili su okrugli ili ovalni. U počektu su se izrađivali od legura bakra, no vrlo se brzo počinju upotrebljavati plemeniti metali. Kod najranijih satova estetska je vrijednost bila važnija od uporabne, pa se u inventarima bogataša uvijek spominju uz nakit. Osnovne su karakteristike džepnih satova u 16. stoljeću jedna kazaljka, perforirani poklopac pričvršćen šarkom te mehanizam za izbijanje punog sata ili budilica. Poklopci su se perforirali radi boljeg prenošenja zvuka od mehanizma unutar kučišta u vanjski prostor. Proizvodnja džepnih satova bila je koncentrirana u Njemačkoj i Francuskoj, odakle će se u 17. stoljeću proširiti u Švicarsku i Englesku. Najranije švicarske satove karakteriziraju emajlirani ukrasi, a engleski se u početku u potpunosti oslanjaju na francuske i njemačke. Engleski urari vrlo su se brzo usavršili te razvili prepoznatljiv engleski tzv. puritanski sat, koji je bio malen, ovalnoga oblika sa staklom, izrađen od srebra bez dekoracije.
Izumom nemirnice sa spiralom 1675. satovi su postali točniji, čime je porasla njihova uporabna vrijednost, a dekorativna je umanjena.
Godine 1704. patentirana je uporaba dragog kamenja za osovine, što je znatno produžilo vijek trajanja mehanizma. Pravo na korištenje tog izuma do 1790. su godine imali samo engleski urari, što je rezultiralo apsolutnom dominacijom engleskog urarstva sve do sredine 18. stoljeća.
Početkom 18. stoljeća, najprije u Francuskoj, čitav se brojčanik emajlira. U Engleskoj to postaje uobičajeno nakon 1725. Istovremeno se uvodi kazaljka za minute, te su u tom razdoblju nesrazmjerno velike oznake za minute. Tom razboblju engleskog urarstva pripada i naš primjerak sata. Signatura se nalazi na platini. Uz sat je pronađena etiketa urara Stefanuttija u Trstu. Moguće da je sat kod njega kupljen ili popravljan.