Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Bogorodica s Djetetom

Bogorodica s DjetetomKPO-LZ 3236
Antonio Gamberelli Rosellino,
radionica
Firenza
16. stoljeće
gips, oslikano, pozlaćeno
50 × 41,8 cm
PPMHP KPO-LZ 3236

Jedan od najčešćih motiva u kršćanskoj umjetnosti prikaz je Bogorodice s Djetetom, malim Isusom Kristom. Iako se lik Marije, majke s djetetom u krilu, slika još u katakombama, razvoj kulta prati se od 431. godine, kada je na ekumenskom koncilu u Efezu usvojena dogmatska definicija kojom je Marija proglašena Bogorodicom (grč. Theotókos).
Nekoliko je osnovnih tipova prikaza Bogorodice s Djetetom, koji se pod utjecajem pučke i monaške pobožnosti u srednjem vijeku oslobađaju u prikazu emocija te svoj puni razvoj doživljavaju u renesansi i baroku, kada umjetnost postaje osobni izričaj umjetnikova genija.
Još jedan je razlog velike popularnosti religioznih slika, koji svoje korijene nalazi u kršćanskoj filozofiji. Slika je očitovanje vjere kojom se slavi Boga i stoga je utočište vjernicima u najtežim trenucima. Pojedini prikazi postaju posebno obljubljeni te se izrađuju njihove replike, kao što je slučaj i s našim reljefom od gipsa. Original u mramoru izradio je Antonio Gamberelli (Settignano 1427 – Firenca 1479), nazvan zbog svoje crvene kose Rossellino. Bio je među najdarovitijim kiparima svoje generacije i unio je realizam u način modelacije svojih reljefa. Zahvaljujući uspješnoj suradnji s bratom Bernardom na izradi arhitektonske dekoracije, otvara i niz radnji (bottega) specijaliziranih za izvoz reljefa i skulptura u tehnici cartapesta i gipsu, koje distribuiraju replike sve do početka 17. stoljeća.
Reljef prikazuje Bogorodicu kako sjedi na tronu između svijećnjaka okićenih girlandom. U krilu nježno pridržava malog Isusa, koji u ruci drži ptičicu. Ptica je, moguće, kućni ljubimac jer je bilo uobičajeno da se maloj djeci daju pripitomljene ptice. To je ono što vidimo, a govori li slika još nešto? Vukući podrijetlo iz nebiblijskih priča, dijete Isus prikazuje se s raznim pticama. U ovom slučaju to je češljugar (grdelin, lat. Carduelis carduelis). Češljugar rado jede plodove češljike i čička, a kako se svako bodljikavo raslinje smatra slikom Kristove trnove krune, i sam je češljugar postao omiljenim simbolom Kristove muke, ali i Uskrsnuća.
Jedna od legendi govori da je crvena mrlja na perju češljugara nastala kada je kapnula Isusova krv s trna koji je ptica iščupala iz njegove krune prije smaknuća.
Od antike se vjerovalo i da će bolestan čovjek ozdraviti ako pogleda češljugara u oči. Ovoj se ptici, koja se često prikazuje uz bolesnički krevet, pripisivala zaštitnička moć i protiv kuge. Apotropejsku ulogu reljefa pojačava i narukvica od koraljnih perli oko Isusove ruke, koja se djeci stavljala kao zaštita od bolesti i uroka, možda i stoga što su koralji i indikatori bolesti jer pri povišenoj temperaturi izblijede. Jeftinija varijanta takve zaštite crveni je končić. Stoga ne čudi da su se reljefni prikazi Bogorodice s Isusom koji u ruci drži češljugara nalazili upravo u bolnicama.
Još jedna replika istog djela nalazi se u Rijeci, u crkvi sv. Marije na Škurinjama. Nju je nadvojvoda Karlo 1573. godine poklonio riječkoj bolnici Svetog Duha smještenoj u Starom gradu. Kuga je u to vrijeme bila čest gost u napučenim, zatvorenim gradovima čijim je ulicama tekla kanalizacija, a životinje su živjele zajedno s ljudima. Izvori zaraze bili su na svakom koraku, pa su si ljudi na sve moguće načine nastojali osigurati zaštitu, ozdravljenje, a u konačnici utjehu s vjerom u život vječni. Prva datirana epidemija kuge u Rijeci bila je 1599. godine, a zabilježena je u knjizi Gradskog vijeća. U to je vrijeme vjerojatno nabavljen i reljef. Da je reljef dugo bio u upotrebi, govore brojni preslici, a preinake kojima je originalna ploča prilagođena nekom novom prostoru svjedoče o seljenju reljefa i njegovu smještaju u nekoj skučenoj niši. Nakon velike epidemije kuge početkom 16. stoljeća sagrađena je u Starom gradu crkva sv. Roka, sveca zaštitnika od kuge i kolere. Crkva je srušena 1912. godine. Dio crkvenog inventara Gradska je uprava otkupila za Museo Civico, a dio su benediktinke poklonile muzeju. Reljef Bogorodice s Djetetom upisan je u inventarnu knjigu Gradskog historijskog muzeja iz 1947. godine pod rednim brojem 392, ali drugim podacima ne raspolažemo. Na budućim je istraživanjima da otkriju mjesto njegove upotrebe koje, u svakom slučaju, treba vezati uz pojavu kuge, odnosno uz nastojanja da se od nje zaštiti. MCS