Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

Pomorski i povijesni muzej Hrvatskog primorja Rijeka

120 godina – Andrija Ljudevit Adamić

Andrija Ljudevit AdamićKPO-LZ 2314
nepoznati autor
Rijeka
oko 1804.
platno, ulje
87 × 64 cm
PPMHP KPO-LZ 2314

Andrija Ludovik, sin Šimuna i Ane Adamić, rođen je u Rijeci 28. studenoga 1766. godine. O djetinjstvu, ranoj mladosti i školovanju Andrije Ljudevita Adamića zasad nema pisanih izvora. Pretpostavlja se da prema očevoj želji odlazi u Beč, gdje pohađa trgovačke škole i vježbe u banci Frauen & Fels. Nakon školovanja započinje trgovačko poslovanje u rodnom gradu, a već 1786. s ocem osniva trgovačku tvrtku Simone Adamich e Figlio.
S dvadeset i dvije godine, u siječnju 1788, A. Lj. Adamić stupa u brak s Elizabetom rođ. Barčić, kćeri riječkog patricija Antona Vida Barčića. Ulazak u staru i uglednu patricijsku obitelj Barčić Adamiću pučaninu omogućuje pristup elitnim krugovima tadašnje Rijeke i aktivnije uključivanje u društveno-politički i trgovački život grada.
U braku s Elizabetom ima kćeri Mariju, Elizabetu, Kristinu, Andrijanu, Reginu i Ivanu te sinove Leopolda, Prima, Sekonda i Adama. Nakon Elizabetine smrti Adamić se 1813. ženi Bečankom Soffijom ud. Lawrence.
U razdoblju od 1799. do 1807. Adamić je vlasnik mnogih građevina, brodovlasnik, ali i začetnik niza graditeljskih, pomorsko-trgovačkih i industrijskih podviga (nacrt novoga kazališta, nacrt idejnog plana nove ceste Rijeka – Brod na Kupi, pokreće promet sirovom konopljom, trguje na veliko svom robom pristiglom na riječko tržište, državni je liferant soli, s Ivanom Krstiteljem Anderlićem osniva trgovačko društvo, traži dopuštenje za gradnju gostionice za smještaj stotinu ljudi, daje prijedlog za osnivanje tvornice platna za brodska jedra). Nakon višekratnih zamolbi 1802. godine A. Lj. Adamić imenovan je stalnim članom Patricijskoga vijeća i uvršten u bakarske patricije.
Agilni Adamić ne miruje te 1807. u Mrzlim Vodicama od francuskog poduzetnika Michauda otkupljuje staklanu, od tršćanskog trgovca Bartolomea Orasa građevinski kompleks na Brajdi, gdje uređuje ljetnikovac, a od Ivana Marochinija kuću i zemljište. Godine 1820. pokreće tvornicu za ekstrakt hrastova drva. Godine 1821. Adamić kreće u još jedan industrijski pothvat – kupuje mlin Lučica i na lijevoj obali Rječine osniva Tvornicu papira, koju 1827. otkupljuju Walter Crafton Smith i Charles Meynier. Aktivan u diplomaciji, s neupitnim utjecajem u Rijeci, ali i na međunarodnom planu, Adamić je 1814, nakratko, engleski konzul, a 1821, kao član deputacije, putuje u posjet caru Franji I. u Ljubljanu.
Andrija Ljudevit Adamić – čovjek čiji je život obilježila uspješna trgovačka i političko‑diplomatska djelatnost i koji je posebno zaslužan za kulturni napredak rodnoga grada – preminuo je u Rijeci 30. listopada 1828. ne ostvarivši svoj san da primi toliko željeno visoko austrijsko odlikovanja reda sv. Leopolda i da postane član ugarskoga plemstva. Car Franjo I. dodijelio mu je ugarsko plemstvo tek nakon smrti, pa su njegovi sinovi Leopold i Primo, temeljem diplome od 24. lipnja 1834, uvršteni u plemićki stalež.
Govoriti o Rijeci na razmeđu stoljeća znači govoriti o Andriji Ljudevitu Adamiću – inventivnu trgovcu, poduzetniku, graditelju, vizionaru i političaru – nekad najbogatijem čovjeku Rijeke koji je dio vlastite osobnosti ugradio u društveni i gospodarski život grada i u njegovoj svakodnevnici ostavio neizbrisiv trag. O Adamićevoj sveopćoj prisutnosti ugradu tog vremena svjedoči zapis engleskog putopisca Petera Evana Turnbulla:
Donji dio grada, nadomak moru, ima dugačku i široku cestu i lijepe ulice s pobočnim odvojcima i lijepim zdanjima. Među svima je najljepše kazalište. Ako pitate tko ga je podigao, odgovor je Gospodin Adamich. Tko je sagradio ostale javne zgrade? Gospodin Adamich. Tko je podigao velike privatne kuće? Gospodin Adamich. Tko je zasadio mnoštvo zelenila, tko je projektirao ove lijepe ceste, tko je uredio lijepe obale? Tko je, ukratko, učinio sve ono što zadivljuje oko putnika praktičnošću i ljepotom? Dobiva se samo jedan odgovor: gospodin Adamich. MBF